struka(e): |

legija (lat. legio, prema legere: sabrati, skupiti /pod oružjem/).

1. Vojna jedinica u starome Rimu; poslije i naziv za posebne vrste oružanih formacija, obično izvan regularnoga vojnog sustava. Bila je osnovna vojna formacija rimskih građana; ovisno o razdoblju brojila je od tri do šest tisuća pješaka i dijelila se na 10 kohorti, kohorta na 3 manipula, a manipul na 2 centurije. Svakoj legiji bio je pridružen i odred od 300 konjanika, koji se dijelio na 10 turmi, a turma na 3 dekurije. U doba Republike legijom su zapovijedali vojni tribuni, a od Cezarova doba i u razdoblju Carstva legat. U novije doba, legijom se nazivaju oružane jedinice različita sastava koje pretežito čine plaćenici stranih narodnosti. Prve su takve jedinice osnovane 1792., za Prve francuske republike; poslije su u Francuskoj, a potom i u Španjolskoj, osnovane legije stranaca, dok su Talijani osnivali karabinjerske legije. U I. svjetskom ratu Česi su osnovali legije u Rusiji i Francuskoj. Za Španjolskoga građanskog rata (1936–39) na strani generala Franca borila se njemačka Legija Condor. Legije su osnivane i u sklopu fašističke milicije u Italiji. God. 1941. protiv SSSR-a osnovane su u Francuskoj Antiboljševička legija i Legija tricolore, u Španjolskoj Plava legija i dr. Kao posebna udarna jedinica u Transjordaniji je osnovana Arapska legija. Po uzoru na Talijane, ustaše su u NDH osnovali Crnu legiju.

2. U prenesenom značenju, veliko mnoštvo, velik broj.

Citiranje:

legija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/legija>.