struka(e):
ilustracija
MAGNETOMETAR – 1. izvor svjetlosti, 2. zrcalo na magnetu, 3. magnet na torzijskoj žici, 4. kompenzacijski navoji, 5. fotoelektrični senzor, 6. vremenska baza, 7. pojačalo, 8. pisaljka, 9. zapis

magnetometar (magnet + -metar), instrument za mjerenje jakosti magnetskoga polja ili magnetskoga momenta. Gaussov magnetometar (konstruiran 1832) i magnetometar sa sinusnim galvanometrom služe za određivanje horizontalne komponente Zemljina magnetskoga polja (→ magnetizam zemlje). Kod prvoga se mjeri s pomoću šipkastoga magneta, a kod drugoga s pomoću Helmholtzova rezonatora poznatih dimenzija. Nuklearni magnetometar omogućuje određivanje magnetskoga polja mjerenjem frekvencije na kojoj nastaje nuklearna, najčešće protonska magnetska rezonancija. Osim magnetometara s pomoću kojih se magnetsko polje može odrediti apsolutno, postoje i magnetometri za relativno mjerenje polja. Takvi su npr. kremeni (kvarcni) horizontalni magnetometar i magnetometar sa zasićenom jezgrom; oba su u širokoj upotrebi za geofizička istraživanja. Današnji osjetljivi magnetometri omogućuju otkrivanje podmornica iz helikoptera ili zrakoplova, određivanje ležišta ruda željeza ili nikla iz umjetnih satelita i dr.

Citiranje:

magnetometar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/magnetometar>.