Lovrak, Mato, hrvatski dječji pisac (Veliki Grđevac, 8. III. 1899 – Zagreb, 13. III. 1974). Završio učiteljsku školu u Zagrebu te radio kao učitelj u Kutini, Ilovskome Klokočevcu, Velikome Grđevcu, Velikim Zdencima i Zagrebu. Napisao je nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu te tri romana za odrasle koji nemaju veće značenje. Prvim romanom Deca Velikog Sela (1933), poslije nazvanim Vlak u snijegu i objavljenim u više od trideset izdanja, predstavio se kao izrazito zreo pripovjedač. Prvi je u hrvatskoj dječjoj književnosti uveo seosku djecu kao glavne protagoniste, a u romanima i pripovijetkama dao prednost akciji. Gradska djeca u njegovim se djelima pojavljuju rjeđe i njihovi su portreti beživotni i shematski (Neprijatelj broj 1, 1938; Prijatelji, 1941; Dječak konzul, 1954). Lovrak nije težio stvoriti idealan tip bezbrižna djeteta; u pripovijetkama i romanima dao je sliku djece svojega doba. Osobito je živo njegovo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre. U Družbi Pere Kvržice (1933), jednom od njegovih najpoznatijih romana, skupina djece što pod vodstvom naslovnoga lika nedaleko od sela uređuje zapušten mlin i tako gradi ljetovalište za vlastitu razonodu nije bezlična, nego su uglavnom svi likovi individualizirani. Lovrakovi su romani kratki, sažeta izraza, ispripovijedani jednostavno, ali gdjekad vrlo uspješno poniru u psihologiju djetinjstva. Nerijetko se u njegovim djelima zrcali i vrijeme u kojem su nastala, s blagom kritikom svijeta odraslih. Zamjeriti se može katkad prenaglašena pedagoška tendencija, socijalno angažiranje i inzistiranje na sretnim završetcima.
