struka(e):

monopol (njem. Monopol, franc. monopole < lat. monopolium < grč. μονοπώλιον: isključivo pravo trgovanja), isključiva mogućnost ili pravo proizvodnje ili distribucije nekoga proizvoda ili usluge koja se temelji na isključivoj kontroli nekih prirodnih resursa ili stečenih znanja, na dominantnoj ekon. snazi ili zakonski zaštićenim pravima. Monopol znači nemogućnost konkurencije na tržištima tih dobara i usluga te trajno formiranje monopolskih cijena, koje su iznad razine koja osigurava naknadu troškova i prosječan profit pa sadrži element ekstra-dobiti. Monopolski položaj može se postići visokim stupnjem koncentracije i udruživanja kapitala i proizvodnje kod jednog ili maloga broja proizvođača koji vode jedinstvenu poslovnu politiku, ili međusobnim savezima i sporazumima nekoliko velikih proizvođača i trgovaca o proizvodnji i cijenama, razvoju novih proizvoda i stvaranju interesnih područja plasmana. Težnja prema stvaranju monopola prirodna je i motivirana visokim zaradama, ali je u sukobu s interesima potrošača, koji su prisiljeni plaćati neumjereno visoke cijene, te s općim interesom bržega razvoja i pravednije raspodjele dohotka u društvu. Stvaranje monopola zakonski je zabranjeno i kažnjivo, ali ga je često teško dokazati i onemogućiti. Širenjem multinacionalnih i transnacionalnih korporacija te povezivanjem nac. monopola stvaraju se međunar. monopoli, a njihovo suzbijanje postaje sve težim i neizvjesnijim. Prema stupnju integriranosti monopolističkoga djelovanja poznatiji su organizacijski oblici: korner, pul, kartel, trust, koncern, monopolistička korporacija. Tendencije monopoliziranja i prevlast monopola u strukturi gospodarstva svj. kapitalističkog poretka naziva se monopolizmom.

Citiranje:

monopol. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/monopol>.