struka(e):

obitelj, osnovna društvena skupina, povezana srodstvom, utemeljena na braku i zajedničkom životu užega kruga srodnika, prije svega roditelja, koji vode brigu o djeci (svojoj ili posvojenoj) te ih odgajaju. U većini društava veza između roditelja i djece čini jezgru, nuklearnu obitelj, koja se u većoj ili manjoj mjeri izdvaja iz šire rodbinske mreže. U tradicionalnim i predindustrijskim društvima nuklearna obitelj, češće nego danas, živi skupa s drugim bližim srodnicima, pa je riječ o proširenoj obitelji. U tim sredinama, ponajprije u seoskim područjima, obitelj je osnovni proizvođač hrane i drugih materijalnih dobara. U suvremenom društvu, nuklearna obitelj, zbog industrijalizacije i urbanizacije, odnosno zapošljavanja jednog ili obaju roditelja izvan kućnoga gospodarstva, postaje ponajprije jedinica potrošnje, a ne proizvodnje, te zajednica zasnovana više na emocionalnim nego na ekonomskim vezama i podjeli rada među članovima. Ponekad se pojmovi obitelji i kućanstva pogrješno poistovjećuju. Kućanstvo, koje označava osnovnu stambenu (rezidencijalnu) jedinicu, može biti istoznačno s obitelji ako jedna obitelj živi pod istim krovom (jednostavno obiteljsko kućanstvo), a može se npr. sastojati od ukućana koji nisu ni u kakvu srodstvu. Može se također govoriti o proširenom obiteljskom kućanstvu (nuklearna obitelj i rođaci: baka, djed te drugi neoženjeni rođaci) i višestrukom obiteljskom kućanstvu (više nuklearnih obitelji koje su međusobno u srodstvu i koje zajedno stanuju). Iako se do nedavno smatralo da je nastanak nuklearne obitelji vezan uz industrijalizaciju, novija su istraživanja pokazala da su i u predindustrijskoj Europi prevladavale nuklearne obitelji, kao i u onim društvima u kojima je svaka nova obitelj zasnivala novo kućanstvo. Kod Eskima je npr. nuklearna obitelj bila vezana uz sezonu lova, kada se velika obitelj raspadala na nuklearne obitelji, koje su bile efikasnije u lovu. Međutim, društvena i geografska mobilnost, koje su vezane uz industrijska društva, utjecale su na učvršćivanje nuklearne obitelji te na njezino odvajanje od širih srodničkih mreža. Usporedno s modernizacijom raste i raznolikost obitelji. Nuklearna obitelj u najrazvijenijim zapadnim zemljama više nije jedini model obitelji. Njoj se pridružuje sve veći broj obitelji s jednim roditeljem i samačkih kućanstava, čemu je uzrok, među ostalim, porast broja rastava brakova i emancipacija žena, sve veća važnost emocionalnih veza i individualnih potreba na štetu bračnog i obiteljskoga sklada svojstvenoga patrijarhalnoj tradiciji i odnosima autoriteta između muškaraca i žena te roditelja i djece, zatim porast popularnosti nevjenčanih zajednica, učestalost istospolnih zajednica, i dr.

Tipologija obitelji u Hrvatskoj potkraj XIX. i u prvoj polovici XX. st. pokazuje prevlast malih nuklearnih obitelji, tj. obitelji koje tvore otac, majka i djeca, uz postojanje manjega broja proširenih obitelji, tzv. zadruga, sastavljenih od više nuklearnih obitelji. Prvim se nazivom naglašava srodstvo članova zajednice, a drugim zajedničko stanovanje. No ti nazivi ne opisuju sve vrste obitelji: u nekim je kućanstvima zajedno obitavalo više nesrodnih obitelji, a neke proširene obitelji stanovale su u više kuća. Obitelj u Hrvatskoj u XX. st. najčešće su činila dva naraštaja (roditelji i djeca) ili tri naraštaja (baka i djed, roditelji i djeca, tj. dva bračna para, jedan u starijem i jedan u srednjem naraštaju, te djeca pripadnika srednjeg naraštaja). Veličina obitelji (tj. broj članova obitelji koji su živjeli u jednom kućanstvu) početkom XX. st. u Hrvatskoj bila je razmjerno malena, između 5 i 7 osoba, te se postupno smanjivala. Stupanj razgranatosti srodstva tijesno je vezan uz veličinu i oblik obitelji, npr. osobe u srodstvu, bilo po muškoj (patrilinearno) ili po ženskoj (matrilinearno) liniji, držane su rođacima; razlike su postojale u stupnju do kojega se srodstvo računalo po pojedinim regijama (uglavnom do četvrtog, ali i dalje, npr. u dinarskoj kulturnoj zoni ponegdje i do devetoga koljena). Prezime se, osim iznimno, prenosilo patrilinearno, a time se društvena pripadnost određivala po ocu, dok su se materijalna dobra prenosila i patrilinearno i matrilinearno. U hrvatskom jeziku postoji veliko bogatstvo rodbinskih naziva koje odražava nekadašnju kompleksnost obitelji i međusobnu povezanost rođaka. Do prve polovice XX. st. prevladavala je virilokalna rezidencijalnost (muškarci i nakon ženidbe ostaju u roditeljskom kućanstvu, a žene samo do udaje). Primjeri uksorilokalnoga stanovanja, odnosno prelaska muškarca u ženinu kuću, mnogo su rjeđi i predstavljaju iznimke. No tijekom XX. st., posebice u drugoj polovici, sve više prevladava zasnivanje zasebnih, neolokalnih obitelji i kućanstava koje zasniva novi bračni par. Tijekom XX. st. smanjuje se uloga obitelji kao radne zajednice, a slabe i neke druge funkcije koje su obitelji imale u prošlosti. Obitelji su nekada bile osnovni prostor inkulturacije djece u kojem su ona stjecala znanja o svijetu i preuzimala shvaćanje svijeta i života te usvajala modele prihvatljivoga ponašanja. Obitelji su bile primarne točke referencije i identifikacije pojedinaca, što u razdoblju između dvaju svjetskih ratova sve više nestaje zbog promjena koje unose dinamični robnonovčani odnosi (osobito na selu), obvezno školovanje, te institucije i sustavi komuniciranja u suvremenom društvu. Sa smanjivanjem obitelji i nestajanjem njihovih nekadašnjih funkcija, nekad važni odnosi, kao npr. odnos starijih i mlađih naraštaja, nestaju, a drugi se, npr. odnos muža i žene, kao i odnos roditelja i djece, mijenjaju.

Citiranje:

obitelj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/obitelj>.