struka(e):

oksidi (franc. oxyde, prema grč. ὀξύς: oštar; kiseo), kemijski spojevi kisika s drugim elementima. Prema broju kisikovih atoma razlikuju se monoksidi (npr. ZnO), dioksidi (CO2), trioksidi (SO3), itd., a prema reakciji s vodom svrstavaju se na okside koji tvore kiseline (uglavnom oksidi nemetala kao SO2, P2O5) ili baze (uglavnom oksidi alkalijskih i zemnoalkalijskih metala); neki su oksidi amfoterni, tj. mogu tvoriti i kiseline i baze (Al2O3, oksidi prijelaznih metala), a neki neutralni (CO, NO). Većina je oksida stabilna prema visokim temperaturama. Oksidi se mogu dobiti izgaranjem elemenata u struji kisika ili zagrijavanjem manje stabilnih spojeva s kisikom, kao što su hidroksidi, karbonati, nitrati, oksalati. Oksidi čine velik dio Zemljine kore i mnogi su od njih važni minerali, npr. hematit, Fe2O3; magnetit, FeO ∙ Fe2O3; rutil, TiO2; kasiterit, SnO2; kremen, SiO2; korund, Al2O3. Peroksidi sadrže u molekuli dva međusobno spojena kisikova atoma (npr. natrijev peroksid, Na2O2).

Citiranje:

oksidi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/oksidi>.