struka(e):

paradigmatski odnosi, virtualni odnosi između različitih jedinica jezika koje pripadaju istomu morfosintaktičkomu i/ili istomu semantičkomu razredu, jedan od dvaju tipova odnosa (druga su vrsta odnosa sintagmatski odnosi) među jezičnim jedinicama, kako fonemima tako i znakovima. To su odnosi koji se uspostavljaju između neke stvarno upotrijebljene jedinice (fonema, morfema i dr.) na danoj točki nekoga izričaja (teksta) i svih onih jedinica koje bi na istoj točki mogle doći da je (govornikov) izbor bio drugačiji. Paradigmatski su odnosi isključujući (ili/ili), tj. izbor jedne jedinice isključuje, na danoj točki, sve ostale iz paradigmatskoga niza, pa se na njima temelje opozicije ili oprjeke. To su npr. odnosi između fonema /b/ i /d/ ili /m/ i /n/ u oprjekama /bân/~/dân/ i /dâm/~/dân/ te između leksema /kino/ i /crkva/ u izričajima /ide u kino/ i /ide u crkvu/. Na temelju Saussureovih pojmova »odnosi in absentia« i »asocijativni odnosi« (strukturalna) lingvistika, izrasla iz njegova nauka, formulirala je pojam paradigmatski odnosi.

Citiranje:

paradigmatski odnosi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/paradigmatski-odnosi>.