struka(e):

personalizam (prema latinskom persona: osoba), filozofski i teološki nauk po kojem je ljudska osoba najveća vrijednost, središte spoznaje i svrha etičkoga djelovanja. U personalističkoj filozofiji početna je točka osobnost koja je model sveukupne zbilje. Terminom su se prvi služili W. Whitman i A. B. Alcott (1860), ali se personalizam tek početkom XX. st. javio kao filozofski nazor u Ch. Renouviera i W. Sterna, te posebice u M. Schelera, kao vrijednost ostvarena u čistom aktu (jer subjekt je taj po kojem postoje vrijednosti). U fenomenološkim etikama personalizam je intencionalni akt, tj. neposredno jedinstvo u sudoživljaju. Personalističke su pak nazore G. W. Leibniz i G. Berkeley baštinili iz Heraklitova i Sokratova filozofskog sustava (poslije i Borden Parker Bowne, George Holmes Howison, J. Royce i M. Buber). Kršćanski personalizam E. Mouniera u središte stavlja odnos osobe i ljudskoga društva. Osoba u Mouniera nije svediva ni na individuu ni na kolektiv, već je duhovna stvarnost koja teži vječnosti. Mounier naglašava međusobne odnose osoba, uz očuvanje osobne slobode, pronalazeći svojevrstan most između kršćanstva i egzistencijalizma. Srodna filozofska gledišta zastupali su i N. A. Berdjajev, G. Marcel i J. Maritain.

Citiranje:

personalizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/personalizam>.