struka(e):

porezi, prisilna davanja koja građani plaćaju državi ne dobivajući protunaknadu. U suvremenim državama porezi su najvažniji izvor državnih prihoda, a od ostalih vrsta drž. prihoda razlikuju se po tom što se prikupljaju na osnovi prisile i što nisu protunaknada za neku drž. uslugu. Nameću ih administrativne jedinice (država, lokalne vlasti), a ponekad i Crkva, radi pribavljanja sredstava za podmirivanje javnih potreba, primjerice za plaćanje vojske i policije, financiranje obrazovnoga sustava, izgradnju cesta i vodovoda te isplatu mirovina ili pomoći za nezaposlene i siromašne. Porezima se ugl. ne smatraju upravne pristojbe i kazne ni korisničke naknade, koje također mogu poslužiti u svrhu prikupljanja drž. prihoda, dok se doprinosi za soc. osiguranje (zdravstveno i mirovinsko osiguranje, zapošljavanje i slično) obično smatraju porezima jer su prisilne naravi te najčešće ne postoji izravna veza između njihova plaćanja i usluge osiguranja koju pruža država. Iako je svrha poreza ponajprije prikupljanje prihoda radi financiranja rashoda, tj. ostvarivanja fiskalnih ciljeva, oni se mogu primijeniti i kao instrument različitih ekon. politika. Tako porezi mogu utjecati na raspodjelu dohotka, ostvarivanje veće zaposlenosti ili stabilnost cijena.

Povijesni pregled

Iako su se porezi pojavili vrlo rano – u Egiptu se već za dinastije Ptolemejevića (305. do 30. pr. Kr.) prikupljala glavarina – stare su civilizacije obilježavali drugačiji oblici financiranja države, npr. vlasništvo vladara nad cjelokupnom imovinom ili vlasništvo nad zemljom i prirodnim resursima. U društvima koja su se temeljila na robnom gospodarstvu, vladari su oporezivali svoje podanike uzimajući od njih dio ljetine. U staroj su Grčkoj poreze plaćali samo robovi i stranci. U Rimu su isprva svi građani plaćali porez u obliku glavarine, ali je on bio napušten u doba uspona carstva i velikoga bogatstva stečenoga ratnim osvajanjima. U I. st. pr. Kr. uvedeni su porezi na zemlju i nasljedstvo, a zatim i drugi oblici poreza, kao npr. porezi na žito i sol. U srednjem su vijeku na području Europe postojali različiti porezi (porezi na zemlju, na nasljedstvo, glavarine, različite pristojbe i naknade), koji su se plaćali kraljevima, plemstvu, a ponajviše Crkvi. Gradovi su prikupljali poreze na imovinu, kao i poreze na promet određenim vrstama dobara. Nestankom feudalizma i stvaranjem jakih centraliziranih država jača oslanjanje na prihode od vlastite imovine vladara te od poreza na zemlju, a zatim na prihode od prometa različitim dobrima za široku potrošnju. Tada se prvi put javio otpor prema porezima na potrošnju, za koje se smatralo da više opterećuju siromašne od bogatih. Potkraj XIX. i poč. XX. st. sve se veća pozornost poklanjala pravednosti u oporezivanju i izdašnosti poreznoga sustava te su se pojavili porezi na dohodak. Oni su isprva bili razmjerni, a zatim se, u većini zemalja poč. XX. st., uvelo i progresivno oporezivanje dohotka.

Klasifikacija poreza

Postoji velik broj poreznih oblika, od kojih su najčešći: porezi na dohodak, porezi na plaće, porezi na dobit, opći i posebni porezi na promet, porezi na nasljedstvo, porezi na imovinu, porezi na izdatke i carine. Radi olakšavanja međunar. usporedbe poreznih sustava i ocjene njihove primjerenosti za ostvarivanje ciljeva oporezivanja, javila se potreba za njihovim usustavljivanjem. Pritom se najčešće primjenjuje podjela poreza na izravne ili direktne i neizravne ili indirektne. Kao kriterij takve podjele najčešće se navodi tzv. prevaljivost. Izravni porezi namijenjeni su osobama koje ih plaćaju, dok se kod neizravnih poreza očekuje da će ih osoba koja ih plaća »prevaliti« na druge osobe, odn. da će za iznos poreza koje plaća oštetiti druge osobe. Izravni porezi opterećuju osobe te su obično oblikovani tako da je njihova visina izravno vezana uz gosp. snagu poreznih obveznika, koja se izražava s pomoću njihova dohotka ili neto imovine. Izravni su porezi: porez na dohodak, porez na neto imovinu, porez na izdatke te porez na nasljedstvo. Porezi na dohodak obično se nameću na ukupan neto dohodak osobe, najčešće umanjen za neki iznos koji odražava egzistencijalni minimum, pri čem se u većini slučajeva uzimaju u obzir okolnosti koje mogu utjecati na sposobnost osobe da plati porez, kao što su bračni status, broj djece i njihova dob te zdravstv. stanje. Porezi na neto imovinu nameću se na neto vrijednost imovine osobe, odn. na razliku između njezine imovine i obveza, a mogu se uzeti u obzir osobne okolnosti poreznog obveznika. Porezi na izdatke ili porezi na potrošnju oporezuju sav dohodak osim onoga usmjerenog u štednju. Porezi na nasljedstvo mogu se uvesti kod ostavitelja nasljedstva ili kod nasljednika. Obično se uzimaju u obzir osobne okolnosti poreznog obveznika pa tako i njegova neto imovina. Neizravni su porezi npr. opći i posebni porezi na promet, porez na dodanu vrijednost i carine. Opći porezi na promet obično opterećuju velik dio izdataka potrošača i nameću se na gotovo sva dobra i usluge. Mogu biti jednofazni, odn. naplaćivati se samo u fazi maloprodaje, ili se mogu prikupljati u svim fazama proizvodno-distribucijskoga procesa. Danas je u većini zemalja u primjeni porez na dodanu vrijednost, koji je neto ukupni porez na promet; iako se plaća u svakoj fazi, poreznim je obveznicima dopušteno da od svoje porezne obveze odbiju porez na promet sadržan u cijeni intermedijarnih dobara i usluga koje nabavljaju. Posebni porezi na promet ili trošarine, odn. akcize, porezi su koji se nameću na pojedina dobra ili usluge. Mogu biti specifični, tj. plaćaju se prema jedinici mase, duljine, volumena ili nekih drugih značajki poreznog objekta, ili ad valorem, što znači da su izraženi u postotku od vrijednosti oporezovanoga dobra ili usluge. Porezi se također mogu podijeliti prema objektu oporezivanja, pri čem su osnovne vrste objekata oporezivanja osobe, imovina i gosp. aktivnosti. Porezi koji se vezuju uz osobe jesu npr. glavarina kod fizičkih te porezi na tvrtku kod pravnih osoba. Gosp. aktivnost, odn. tokovi koji proizlaze iz gosp. procesa najznačajniji su objekti oporezivanja. Porezi na gosp. aktivnost primjerice su porezi na promet i porezi na dohodak. Porezi se mogu podijeliti i prema načinu oporezivanja, učincima oporezivanja, ciljevima i namjeni poreza i dr.

Porezna načela

Dobar porezni sustav trebao bi se zasnivati na primjeni dvaju osnovnih načela, načela učinkovitosti i načela pravednosti. Pravednost u oporezivanju odnosi se na pravednu raspodjelu poreznoga tereta, o kojoj govore načelo gospodarske snage i načelo korisnosti. Načelo gosp. snage nalaže da se teret poreza raspodijeli na građane sukladno njihovoj sposobnosti za plaćanje poreza, odn. prema gosp. snazi, tj. da oni koji se nalaze u jednakom položaju plaćaju jednak iznos poreza, što se naziva horizontalnom jednakošću u oporezivanju. Iz načela gosp. snage proizlazi zahtjev da se teret poreza mora raspodijeliti pravedno među onima koji se nalaze u različitom gosp. položaju. Taj se zahtjev naziva i zahtjevom za ostvarivanje vertikalne jednakosti. Vertikalna se jednakost postiže ako osobe s većim dohotkom plaćaju više poreza od osoba s nižim dohotkom. Pritom načelo pravednosti ne daje jednoznačan odgovor na pitanje koliko više poreza trebaju plaćati oni s većim dohodcima, odn. treba li iznos poreza rasti razmjerno s porastom dohotka, ili pak više ili manje od toga. Primjena načela pravednosti ovisi o sustavu vrijednosti i etičkim prosudbama društva. Prema načelu korisnosti, porezi se mogu smatrati naknadom za korisnost koju građanima pruža određeno javno dobro ili usluga pa bi pojedinci poreze trebali plaćati u skladu s primljenom korisnošću. To se načelo može primijeniti samo u rijetkim slučajevima, budući da većinu javnih dobara ne koristi pojedinačni građanin, nego društvo u cjelini, a postoje i javna dobra kao što je npr. javna sigurnost, korisnost koje građani ne mogu precizno ocijeniti dok god žive u miru i sigurnosti. Osim pravednosti, od poreznoga se sustava očekuje i učinkovitost, tj. država bi trebala prikupljati poreze uz što manje troškove. Učinkovitost u oporezivanju podrazumijeva niske troškove plaćanja poreza za porezne obveznike, niske adm. troškove naplate poreza te što manji višak poreznog opterećenja. Ovaj je treći zahtjev povezan s činjenicom da porezi mogu utjecati na odluke gosp. subjekata. Ako se npr. uvede porez na neko dobro, može se smanjiti potražnja toga dobra, a povećati potražnja nekoga drugog u cijeni kojega je sadržano manje ili nimalo poreza. Na taj način oni mijenjaju strukturu potrošnje u odnosu na onu koja bi postojala kada poreza ne bi bilo, što je racionalno, ali se može smatrati nepovoljnim jer izvorna struktura potrošnje pruža potrošačima više zadovoljstva od strukture potrošnje prilagođene porezima. Promjena ponašanja gosp. subjekata koju uzrokuju porezi naziva se viškom poreznog opterećenja. Što je taj višak manji, to je porez učinkovitiji. Promjenom ponašanja nije moguće smanjiti ili izbjeći paušalne poreze, tj. poreze koje svaki građanin mora platiti bez obzira na imetak, dohodak, dob i ostale osobine i osobne okolnosti. Zbog toga oni ne uzrokuju nastanak viška poreznog opterećenja. No budući da paušalni porezi zanemaruju sposobnost plaćanja poreza, oni krše načelo pravednosti u oporezivanju. Očito je da su načela oporezivanja međusobno proturječna: što su porezi učinkovitiji, to su manje pravedni.

Učinci poreza

Porezi mogu utjecati na ponašanje gosp. subjekata. U teoriji javnih financija posebna se pozornost posvećuje učincima oporezivanja na potrošnju, ponudu rada, štednju i investiranje. Učinci oporezivanja ovise prije svega o tom tko snosi teret poreza, odn. o tzv. poreznoj incidenciji. Razlikuje se zakonska porezna incidencija, koja određuje koja osoba, prema odredbama zakona, treba platiti porez, i ekonomska porezna incidencija, koja pokazuje tko doista snosi teret poreza. Budući da se neki porezi mogu »prevaliti«, osobe koje plaćaju porez ponekad nisu one čiji se gosp. položaj zbog njega pogoršava. Ekon. incidencija poreza na dobra ovisi o reakciji prodavača i potrošača na uvođenje poreza. Što su potrošači osjetljiviji na promjenu cijene nekoga dobra, lakše će svoju potražnju usmjeriti na potrošnju nekih drugih dobara. Ako je ta osjetljivost velika, prodavači nakon uvođenja poreza neće povećati cijene oporezovanih dobara te će na sebe preuzeti sav ili veći dio poreznoga tereta. Oporezivanje rada može utjecati na ponudu rada koja se mjeri brojem sati rada. Zbog uvođenja poreza na plaće, osoba može odlučiti raditi više kako bi svoj neto dohodak održala nepromijenjenim ili pak može odlučiti raditi manje, jer se pod utjecajem oporezivanja smanjuje neto dohodak koji ona propušta ako se odmara umjesto da radi. Oporezivanje rada dovodi, dakle, do dvaju suprotnih učinaka. Istraživanjima se pokazalo npr. da oporezivanje rada ima vrlo malen učinak na broj sati rada muškaraca, ali da udane žene smanjuju svoju ponudu rada kada se pod utjecajem oporezivanja smanje njihove plaće. Oporezivanje dohodaka od štednje (kamata ili dividendi) može promijeniti odluke o štednji. Kod oporezivanja štednje također se javljaju dva suprotna učinka, koja imaju gotovo jednako djelovanje, te porezi imaju zanemariv neto učinak na štednju. Porezi, kao što je npr. porez na dohodak trg. društava, mogu utjecati na sklonost trgovačkih društava prema ulaganju u strojeve, računala, namještaj i sličnu materijalnu imovinu. Taj je utjecaj najčešće negativan. Budući da porezni propisi različito tretiraju različite vrste imovine, oporezivanje utječe i na strukturu ulaganja u materijalnu imovinu. Konačno, visoke porezne stope mogu utjecati na ponašanje poreznih obveznika tako što potiču poreznu utaju i izbjegavanje poreza. Porezna utaja podrazumijeva poduzimanje radnji kojima se na nezakonit način izbjegava plaćanje porezne obveze, dok je izbjegavanje poreza zakonski dopuštena promjena ponašanja radi smanjenja porezne obveze.

Porezni sustav Republike Hrvatske

U Hrvatskoj se porezima prikuplja oko 90% prihoda opće države. S udjelom od približno 2/3 u ukupnim prihodima, najznačajniji su oblici poreza porez na dodanu vrijednost i doprinosi za soc. osiguranje (soc. doprinosi). Porez na dodanu vrijednost plaća se po stopi od 22% na gotovo sve proizvode i usluge, iako se na dobra koja služe zadovoljavanju osnovnih potreba, kao što su mlijeko, kruh i lijekovi, kao i na dobra namijenjena obrazovanju (knjige i znanstv. časopisi) plaća nulta stopa poreza na dodanu vrijednost, dok se na turističke usluge primjenjuje stopa od 10%. Doprinose za soc. osiguranje čine doprinosi za mirovinsko osiguranje, doprinosi za zdravstv. osiguranje i doprinosi za zapošljavanje, a osnovica je za njihov obračun mjesečna plaća. Doprinos za mirovinsko osiguranje plaća se iz plaće u ukupnoj visini od 20%, dok se doprinos za zdravstveno osiguranje i doprinos za zapošljavanje obračunavaju na iznos plaće, i to po stopi od 15%, odn. 1,7%. Značajan su izvor prihoda i trošarine koje se u Hrvatskoj prikupljaju na naftne derivate, automobile i dr. motorna vozila, plovila i zrakoplove, zatim na alkohol, kavu, pivo, bezalkoholna pića, duhan i duhanske proizvode, luksuzne proizvode te premije osiguranja od automobilske odgovornosti. Za razliku od većine razvijenih zemalja, manje značenje za proračun opće države imaju porez na dohodak i porez na dobit. Porez na dohodak ima progresivnu poreznu tarifu te ga, osim osobnog odbitka, obilježava primjena četiriju poreznih stopa, u rasponu od 15 do 45%. Posebnost je oporezivanja dohotka u Hrvatskoj to što se dohodak od kamata i dividendi te kapitalnih dobitaka ne oporezuje. Porez na dobit plaća se po stopi od 20%. Lokalna i područna (regionalna) samouprava u manjoj se mjeri oslanjaju na poreze nego središnja država, iako porezni prihodi pridonose ukupnim prihodima njihovih proračuna sa 60%. Osim podjelom prihoda od poreza na dohodak i poreza na dobit sa središnjom državom, tijela lokalne i područne samouprave financiraju se i vlastitim porezima, kao što su, na županijskoj razini, porez na nasljedstva i darove, porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila i porez na automate za zabavne igre, a na razini općina i gradova, prirez poreza na dohodak, porez na potrošnju, porez na kuće za odmor, porez na tvrtku ili naziv, porez na korištenje javnih površina, porez na neobrađeno obradivo poljoprivr. zemljište, porez na nekorištene poduzetničke nekretnine i porez na neizgrađeno građevinsko zemljište.

Citiranje:

porezi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/porezi>.