proštenje, naziv za hodočašće u sjeverozapadnim hrvatskim krajevima, nastao u vezi s oproštenjem grijeha, odnosno ispovijedi koja se za hodočašća obavljala; također, društveno okupljanje seljana, njihovih rođaka i prijatelja, uz hodočasnike i druge namjernike, na blagdan seoskih ili župnih svetaca zaštitnika (god, kirbaj, kirvaj, fjera). Vjerski sadržaj proštenja (procesije, ispovijedi, svečana bogoslužja i dr.) pratila je tzv. hramska ekonomija svetih mjesta, izmjena ljudi i dobara, pa su na proštenja obvezatno dolazili trgovci, različiti obrtnici, ugostitelji, glazbenici i drugi zabavljači (vlasnici vrtuljaka i sličnih naprava, mađioničari, proricatelji i dr.), priređivali su se plesovi, športska natjecanja i sl. Proštenja su bila prilika za predah od svakidašnjih poslova, posjećivanje rođaka iz drugih mjesta i općenito za komuniciranje sa širom društvenom zajednicom. Bila je to i prilika za druženje mladih, iskazivanje naklonosti mladića i djevojke, među ostalim i darivanjem medenim kolačima (licitari), ogrlicama od nanizanih oraha (grotulje) i sl., pa i biranje budućih bračnih drugova. Proštenja se održavaju i danas, s donekle reduciranim značenjem.
