singularia tantum (latinski: [imenice] samo u jednini; latinski singularia je množina srednjeg roda pridjeva singularis: jedini, jedninski, tantum: samo), u gramatici i lingvistici, naziv za imenice koje normalno imaju samo jedninu (singular), a ne i ostale gramatičke brojeve (množinu, dvojinu itd.). To vrijedi za vlastita imena (Ivan Mažuranić, Vinko, Split, Papuk), zbirne imenice (žito, voće, perad, stoka), nazive za tvar (željezo, vuna, mlijeko, maslac, med), apstraktne imenice (vjernost, starost, mržnja). U posebnim značenjskim i stilističkim okolnostima i od takvih se imenica može tvoriti pluralni oblik. Od singularia tantum treba razlikovati imenice koje druge brojeve tvore supletivno (od druge osnove), npr. singular čovjek – plural ljudi.
