Spalatin (Spalatini), hrvatska plemićka obitelj s Raba. Vjerojatno je podrijetlom iz Splita. God. 1323. kao prvi poznati član spominje se Matolo (Matheus) Spalatino, vjerojatno utemeljitelj obitelji, koji je imao sinove Dominika i Dominchiella. God. 1345. kao jedan od utemeljitelja župe sv. Damjana »de Monte« zabilježen je Marcolus Spalatinus. Premda je obitelj zarana ušla u redove rapskoga plemstva nije se isticala velikim bogatstvom, a njezini se članovi u XIV. st. rijetko spominju kao obnašatelji važnih komunalnih dužnosti (niti jedan nije zabilježen kao sudac). Koncem XIV. i početkom XV. st. kao članovi rapskoga Velikoga vijeća spominju se Matej, Matolo i Dujam. Početkom XVI. st. u Osoru je djelovao plemić Mihovil. U XVI. st. istaknuti potomak obitelji bio je Nikola, sudionik pomorske bitke kraj Lepanta 1571. i potom časnik u službi Habsburgovaca. God. 1585. rimsko-njemački car Rudolf II. imenovao ga je vitezom, a poveljom iz 1602. odlikovao naslovom eques aureatus. U XVII. st. zapažen je protuosmanski ratnik Ivan, zapovjednik rapske ratne galije u Kandijskom ratu (zabilježen 1662). U XVIII. st. istaknuli su se rapski javni bilježnik Juraj (1765–99) te Šimun, korčulanski (1775–81) i osorski (1781–98) biskup. Šimunov je nećak bio Mihovil Matija (1736–1807), svećenik (od 1759), generalni vikar Rapske biskupije te kotorski (1794–96) i šibenski (1796–1807) biskup. God. 1797. bio je zaslužan za mirno uvođenje austrijske vlasti u Šibeniku. – Jedan ogranak obitelji Spalatin bio je primljen na osnovi dukala iz 1795. i 1796. u zadarsko plemićko vijeće (Mihovil Vickov), a austrijsku potvrdu plemstva članovi tog ogranka stekli su 1822.
