stavak, u glazbi, dio veće cjeline, najčešće višestavačnog instrumentalnoga djela poput sonate ili simfonije. Obično ga karakterizira jedinstven tempo, formalna zaokruženost i odvojenost stankom od ostalih stavaka. Višestavačnost se pojavila u XVII. st., no broj stavaka (najčešće četiri ili tri) kao i priroda njihove povezanosti (tonalitetni odnosi, srodni ili kontrastni ugođaj, odnosno tematski materijal) varira kroz povijest, da bi se u XIX. st. promjenama tempa i izostankom stanka počele brisati jasne granice među stavcima. Unatoč tomu, grupiranje u stavke ostaje važnim načelom formalne organizacije glazbenoga djela.