struka(e):

svećenik (grč. ἱερεύς, lat. sacerdos, hebr. kōhēn), kultni službenik u religijama koje imaju žrtvu. Stoga svećenik u pravom smislu postoji samo u mistično-obrednim religijama (animističke religije, politeističke religije, hinduizam, starohebrejska religija, katolicizam, pravoslavlje). U tom se smislu razlikuje od propovjedničkoga kultnog službenika (rabin, imam, pastor) i od karizmatika (vrač, šaman, prorok, duhovni učitelj). Svećeničku službu redovito obavljaju muškarci, ali i žene (politeističke religije s kultom plodnosti). U Starom zavjetu svećenik je opsluživao žrtveno bogoslužje u Hramu. Svećenici su mogli biti samo pripadnici Levijeva plemena (leviti). U Novom zavjetu, uz druge crkvene službe (npr. đakona), javlja se kolegijalna služba starješina (grč. πρεσβύτερος), a potkraj I. st. i nadziratelja (grč. ἐπίσϰοπος). Službe voditelja u prvim kršćanskim zajednicama nisu shvaćene u smislu sakralnoga svećenstva. Poslije se pod utjecajem židovstva, u kojem je hijerarhijsko svećenstvo opsluživalo žrtveni kult u Hramu, i preuzimanjem sakralnih predodžaba iz helenizma i rim. religije, služba voditelja kršćanskih zajednicâ počela sakralizirati, a prezbiteri i episkopi počeli su se držati svećenicima; njihova služba, međutim, nije shvaćana kao samostalno posredništvo, nego kao namjesništvo Isusa Krista. U Katoličkoj crkvi i istočnim crkvama svećenik (prezbiter) nositelj je određenoga stupnja → svetoga reda; mogu se zaređivati samo muškarci, za razliku od Anglikanske i Starokatoličke crkve u kojoj se zaređuju i žene. U protestantskim crkvama zagovara se opće svećeništvo, premda je pastorska služba redovito povezana s crkvenim ovlaštenjem (ordinacijom), tj. svečanim uvođenjem u crkvenu službu.

Citiranje:

svećenik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/svecenik>.