struka(e): lingvistika i filologija | strane riječi | sociologija

tabu (engl. taboo iz polinezijskoga jezika tonga tabu: sveto, zabranjeno).

1. Ritualna zabrana. Može uključivati izbjegavanje određenih osoba, mjesta, objekata (predmeta, životinja, biljaka), postupaka koji se smatraju ili svetima ili opasnima, nečistima. Pojam tabua pojavljuje se u gotovo svim kulturama, a osobito je razvijen u tradicijskim polinezijskim društvima, u kojima je bio usko vezan uz pojam → mane. Smatralo se da će prekršitelja tabua ili cijelu zajednicu snaći neka nesreća (neuspjeh u lovu, bolest), a u nekim je kulturama kršenje tabua bilo i sankcionirano (npr. protjerivanjem iz zajednice, smrću). Iako postoje različita tumačenja tabua, općenito se smatra da je tabu uvijek vezan uz središnje vrijednosti neke kulture, odn. uz one aspekte kulture/društva koji su važni za postojeći društveni red. Usmjeravajući društveno ponašanje, tabu služi održavanju toga reda i može se smatrati dijelom sustava društvenog nadzora. – Tabu mogu biti i određene riječi ili izrazi, uporaba kojih je u nekoj jezičnoj zajednici zabranjena. Takve riječi postoje u svim jezicima (npr. psovke ili uvrjede redovito su u manjoj ili većoj mjeri tabu), no u nekim jezičnim zajednicama uloga je tabua zbog specifičnih sociolingvističkih prilika osobito velika. Primjerice, odavna je primijećeno da su u plemenima lovaca i skupljača nazivi za životinje koje se love osobito često tabu. Tabuističnom naravi nekih riječi objašnjava se i njihovo podrijetlo: primjerice, vjeruje se da je riječ za »medvjeda« u praslavenskom bila tabuizirana, te je stoga zamijenjena opisom (riječ od koje je postala hrvatska riječ medvjed u praslavenskom je doslovno značila »onaj koji jede med«). U mnogim jezicima tabu je povezan s vjerskim uvjerenjima pripadnika jezične zajednice, pa se, primjerice, ne smiju izgovarati imena nedavno umrlih osoba ili imenice iz kojih su ta imena izvedena. Osobito je velika uloga tabua u australskim aboridžinskim jezicima.

2. U prenesenom smislu, ono što je strogo zabranjeno, što ne podliježe nikakvoj kritici ili sumnji, što nije dopušteno pitati ili o čem nije dopušteno razmišljati, što treba ostati tajnom.

Citiranje:

tabu. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tabu>.