tau (grčki ταῦ, taũ; Τ, τ).
1. Devetnaesto slovo grčkog alfabeta, izvedeno od feničkoga tau kao znak za bezvučni dentalni okluziv t. Kao oznaka broja može označivati glavnu, rednu ili priložnu varijantu broja tristo (τ´), odn. tristo tisuća (ˏτ).
2. U fizici, znak (τ) za posmično naprezanje.
