struka(e):

tetiva.

1. U anatomiji (tendo), bjeličasti sjajni čvrsti kraj poprečnoprugastoga (skeletnoga) mišića, koji povezuje krajeve mišićnih niti s kostima i prenosi djelovanje mišićnoga stezanja (kontrakcije) na mjesto mišićnoga hvatišta za kost. Tetiva je pasivni produžetak mišića jer se sama ne steže, a građena je od gustoga čvrstog veziva s mnogo kolagenih vlakana, a malo vezivnih stanica. U jednu tetivu mogu prijeći niti više mišićnih »glava«, npr. troglavoga lisnoga mišića (tricepsa) u Ahilovu tetivu. Prenaprezanjem može nastati upala tetive (→ tendinitis) ili njezine ovojnice (→ tendovaginitis); česte su ozljede tetiva, npr. napuknuće Ahilove tetive, koje se događaju u športu.

2. U geometriji, pravocrtna spojnica dviju točaka na nekoj krivulji ili plohi. Pravac na kojem leži tetiva naziva se sekanta te krivulje ili plohe.

Citiranje:

tetiva. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tetiva>.