struka(e):

tunguski jezici, skupina jezika tungusko-mandžurske jezične porodice (→ tungusko-mandžurski jezici). Dijele se na sjevernotungusku granu, koja obuhvaća evenkijski, evenski, solonski i negidalski, te južnotungusku granu, u koju se svrstavaju nanajski, ulčinski, oroč(ens)ki, orokski i udihski (udegejski). Svi se tunguski jezici govore u sjeveroistočnom Sibiru i sjeveroistočnoj Kini i nemaju više od nekoliko desetaka tisuća govornika. Međusobno su vrlo slični, a među susjednim jezicima visok je stupanj međusobne razumljivosti, unatoč golemim prostranstvima na kojima se govore. Tunguski jezici imaju aglutinativnu strukturu i poredak sintaktičkih elemenata S(ubjekt) O(bjekt) V (glagol). U sovjetskom razdoblju na nekim jezicima (npr. na evenskom i evenkijskom) bila je razvijena pismenost na prilagođenom obliku ćirilice.

Citiranje:

tunguski jezici. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tunguski-jezici>.