struka(e):

turgor (kasnolat. turgor: nadimanje).

1. U botanici, unutarnji tlak žive stanice kojim protoplast tlači staničnu stijenku. Usko je povezan s osmozom. Zbog visoke koncentracije staničnoga soka velik je osmotski potencijal (tlak sisanja) pa stanica usisava vodu, čime se povećava turgor važan za čvrstoću stanica, odn. biljnoga tijela. Ako je turgor maksimalan, tj. izjednačen s protutlakom stanične stijenke, stanica je turgescentna. Ako zbog nedostatka vode u okolnome mediju stanica gubi vodu, turgor se smanjuje te biljka uvene. Ako zbog gubitka vode biljka nije uginula, turgor se može dostupnom vodom osmotskim putem ponovno vratiti, odn. stanica može »oživjeti«. Turgorni se tlak povećava do izravnanja s protutlakom rastegnute stanične stijenke, kada stanica ponovno postigne turgescentnost. Snaga sisanja izolirane stanice odgovara razlici između potencijalnog osmotskoga tlaka i turgornoga tlaka. Potpuna turgescentnost postiže se kada je snaga sisanja nula, tj. kada stanica više ne može primati vodu, i obrnuto, kada je snaga sisanja mlohave (neturgescentne) stanice najveća, tj. jednaka ukupnom osmotskom potencijalu.

2. U medicini, elastična napetost tkiva, uzrokovana prisutnošću vode i elektrolita u međustaničnim prostorima. Smanjeni turgor najčešće je posljedica dehidratacije. Stanje turgora može se provjeriti tako da se koža na hrptu šake prstima odigne i poslije nekoliko sekundi pusti. Ako je turgor normalan, koža će se vrlo brzo vratiti u početni položaj; pri smanjenom turgoru koža još dugo ostaje odignuta i nabrana.

Citiranje:

turgor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/turgor>.