struka(e):

ugovor (lat. contractus), pravni posao, suglasno očitovanje volja dvaju ili više subjekata usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih učinaka, a koji se sastoje u postanku, prestanku ili promjeni pravnog odnosa. Javlja se u svim granama građanskoga prava, u obiteljskom, upravnom, radnom, socijalnom i međunar. pravu. Najvažniji su ipak obveznopravni ugovori koji, unatoč svoj različitosti i raznolikosti sadržaja, imaju neke zajedničke karakteristike: njima se najčešće zasniva obveza; široko je izražena stranačka dispozitivnost; nastaju prihvatom ponude. Bit ugovora je sporazum. Temelji se na načelu slobode ugovaranja, koja znači da ljudi slobodno odlučuju o nastanku, promjeni ili prestanku ugovornog odnosa; ona je ipak ograničena mogućnošću i dopuštenošću sadržaja ugovora. Budući da ugovor nastaje sporazumom ugovornih strana, on u pravilu proizvodi pravne učinke samo za ugovorne strane (načelo relativnoga djelovanja ugovora, načelo djelovanja inter partes); ugovaranje na teret trećih ne obvezuje. Moderno ugovorno pravo prihvaća načelo neformalnosti, koje znači da ugovor nastaje čim su strane postigle suglasnost o njegovim bitnim elementima, bez obzira na to u kojem su obliku očitovale svoju volju; zakon, međutim, kod nekih ugovora traži da budu sklopljeni u određenom (npr. pismenom) obliku. Ugovore je moguće podijeliti prema različitim kriterijima: ovisno o tome je li određena vrsta ugovora predviđena i opisana zakonom, dijele se na imenovane (nominantne) i neimenovane (inominantne); ako je oblik ugovora predviđen zakonom, ugovor je formalan, a ako je subjektima ostavljena sloboda odabira oblika ugovora, ugovor je neformalan; ako nastaje samim sporazumom strana, ugovor je konsenzualan, a ako nastaje tek predajom stvari, ugovor je realan; ovisno o tome preuzima li obvezu samo jedna strana ili obje, ugovor može biti jednostranoobvezan i dvostranoobvezan; ovisno o tome zahtijeva li se za činidbu protučinidba, ugovor može biti naplatan i besplatan; ako je svrha (cilj) ugovora vidljiva, ugovor je kauzalan, a ako svrha nije naznačena, ugovor je apstraktan; komutativan je ugovor kod kojega su prilikom sklapanja poznati sadržaj činidbe i položaj strana, a aleatoran onaj kod kojega to nije poznato. Prema tehnici sklapanja, ugovori se dijele na ugovore sa sporazumno određenim sadržajem i ugovore po pristupu (adhezijski ugovor); ako ugovor proizvodi pravne učinke samo za ugovorne strane, ugovor je individualan, a ako se pravni učinci ugovora protežu na sve osobe koje pripadaju određenoj organizaciji koja ga je sklopila, ugovor je kolektivan.

Citiranje:

ugovor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ugovor>.