struka(e):

učitelj, osoba koja nekoga nečemu poučava ili vodi u odrastanju; stručna osoba osposobljena za rad u školi. U Hrvatskoj naziv učitelja imaju djelatnici u osnovnom obrazovanju, dok oni u srednjem nose naziv → nastavnika. Svoje profesionalne kvalifikacije stječu na odgovarajućim visokim učilištima, odn. učiteljskim i nastavničkim fakultetima, ali i drugim fakultetima na kojima se uza struku (npr. fizičar, kemičar, biolog, geograf) dodatno osposobljuju i stječu kompetencije za izvođenje nastave. Od učitelja se očekuje visoka razina humanosti i osobne kulture, motiviranosti, stručne i opće izobrazbe, zrela osobnost, orijentacija na trajno učenje i usavršavanje, vladanje komunikacijskim, organizacijskim i voditeljskim vještinama, poznavanje suvremenih medija, informatička pismenost. Suvremeni je učitelj organizator i voditelj nastavnoga procesa (razredni menadžer), mentor, poticatelj, partner u učenju. Njegova je primarna uloga da učenicima pomaže u razvoju njihovih fizičkih i psihičkih potencijala, stvarajući povoljne prilike za učenje i individualno napredovanje. U suvremenoj se nastavi znatna pozornost posvećuje suradnji učitelja s radnom okolinom i roditeljima, u što se uključuje i dodatna stručna pomoć.

Citiranje:

učitelj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ucitelj>.