struka(e): |

zona (grč. ζώνη: pojas).

1. Općenito, ograničeni dio površine, prostora (teritorija) ili tijela; pojas, područje.

2. U geografiji, područje na Zemlji ili nebeskoj sferi između dviju paralela.

3. U meteorologiji, klimatski pojas na Zemlji, područje zemljopisne širine od približno 10 do 15°, koje se od susjednih pojasa razlikuje po srednjim vrijednostima nekih meteoroloških elemenata (temperature, tlaka zraka i strujanja). Tako se razlikuju ekvatorski, tropski, suptropski, umjereni i subpolarni pojas, te polarno područje. Granica pojedinoga pojasa može biti stalna ili se mijenjati kroz godinu, ovisno o položaju Sunca.

4. U geobotanici, u širem smislu označava područja koja se podudaraju s klimatskim zonama Zemlje, npr. zona ili pojas tropske vegetacije, listopadnih šuma, zona tajge i dr. U užem smislu označava područje raširenosti zonalne vegetacije ranga sveze (npr. zona sveze Quercion ilicis).

5. U zoologiji, faunistički pojasi na površini Zemlje i u moru (npr. cirkumtropska zona).

6. U geologiji, klasifikacijska jedinica stratigrafije koja obuhvaća homogeni slijed naslaga s obzirom na određeno svojstvo stijene. Ako se radi o sastavu i građi stijene, govori se o litozoni, fosilni dio definira biozonu, utvrđena starost stijena određuje kronozonu, metamorfna zona temelji se na udjelu minerala karakterističnih za određeni stupanj metamorfizma u stijeni (indeksni minerali), pa zona može biti nisko ili visoko metamorfna. Zona magnetskoga polariteta uključuje stijene koje su sačuvale prvotni (remanentni) magnetizam, tj. Zemljin magnetski polaritet koji je postojao tijekom nastanka stijene, i koji se, ako je analogan današnjemu, naziva normalnim, a suprotno tomu, reverznim polaritetom.

Citiranje:

zona. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zona>.