struka(e): |
vidi još:  Filmski leksikon

zvuk, mehanički val frekvencija od 16 Hz do 20 kHz, tj. u rasponu u kojem ga čuje ljudsko uho. Zvuk frekvencije niže od 16 Hz naziva se infrazvukom, zvuk frekvencije više od 20 kHz ultrazvukom, a ako je frekvencija viša od 1 GHz, hiperzvukom. Zvuk nastaje više ili manje periodičnim titranjem izvora zvuka koji u neposrednoj okolici mijenja tlak medija, poremećaj tlaka prenosi se na susjedne čestice medija i tako se širi u obliku uglavnom longitudinalnih valova u plinovima i tekućinama i longitudinalnih i transverzalnih valova u čvrstim tvarima. Zvuk se širi bez prijenosa mase, ali se zvukom prenose impuls i energija.

Brzina zvuka uglavnom ovisi o gustoći i elastičnim silama u čvrstim tvarima i tekućinama a u plinovima o gustoći, temperaturi i tlaku. Osim u uobičajenim mjernim jedinicama brzine (m/s, km/h), mjeri se i nenormiranom jedinicom mah (→ machov broj). Kada zrakoplov dosegne brzinu zvuka (oko 343 m/s), tlak se neposredno pred zrakoplovom poremeti, otpor znatno poraste, pa nastaju udarni valovi, koje promatrači na tlu doživljavaju kao prasak (tzv. probijanje zvučnoga zida).

Zvuk opisuju jakost zvuka, razina jakosti zvuka, glasnoća i razina glasnoće zvuka (→ akustika). Kao i u ostalim vrstama valova, i u širenju zvuka očituju se pojave svojstvene svakom valnom gibanju, kao što su apsorpcija, Dopplerov efekt, interferencija, refrakcija, refleksija, ogib. (→ elektroakustika; sluh; ton; valovi)

U glazbi, zvuk se razlikuje od tona u užem smislu riječi i od šuma po odnosima parcijalnih tonova ili parcijala. Parcijali tona maksimalno su harmonični, dok su parcijali zvuka tek djelomično harmonični (više je neharmoničnih gornjih parcijalnih tonova nego kod zvuka), a kod šuma su odnosi parcijala posve neharmonični. Osnovna obilježja zvuka (visina, jakost, trajanje i boja) istoznačna su s osnovnim obilježjima tona, samo ih je teže precizno odrediti nego za ton. Pojam zvuk koristi se u glazbi, ponajprije u svakodnevnoj uporabi, i kao sinonim za pojedinačna i skupna obilježja zvuka (npr. zvukovnu boju) ili osjetilni dojam zvučanja nekih glazbala ili ansambala (npr. zvuk orgulja, zvuk zbora).

Brzina zvuka u nekim medijima (m/s, uglavnom pri 20 °C)

zrak 343
ugljikov dioksid 266
helij 981
vodik 1280
voda 1485
krv 1570
etanol 1170
benzen 1320
ulje (SAE 20/30) 1740
poli(vinil‑klorid), savitljivi 80
guma 150
olovo 1250
drvo, bukovo 3300
beton 3750
bakar 4700
željezo 5170
staklo 5500
čelik 5900
mramor 6150
aluminij 6300
Citiranje:

zvuk. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zvuk>.