struka(e):

šok (franc. choc: sudar; udar; sukob).

1. Stanje u kojem je protok krvi kroz tkiva smanjen, pa stanice propadaju zbog nedostatne opskrbe kisikom i hranjivim tvarima. S obzirom na uzroke razlikuju se: hipovolemijski šok, koji nastaje zbog smanjenoga volumena krvi ili plazme, najčešće pri obilnom krvarenju ili opsežnim opeklinama; kardiogeni šok, što ga uzrokuje nesposobnost srca da u krvni optok izbaci dostatnu količinu krvi, npr. pri akutnom infarktu miokarda ili poremećajima srčanoga ritma; opstrukcijski šok, koji nastaje kada je onemogućen protok krvi zbog neke zaprjeke, primjerice krvnog ugruška, npr. pri plućnoj emboliji (→ embolija); distribucijski šok, koji nastaje zbog poremećene raspodjele krvi u tijelu. Distribucijskomu šoku pripadaju: neurogeni šok (smanjenje tonusa i proširenje krvnih žila, posebice vena, zbog čega se krv u njima nagomilava, pa se krvni tlak vrlo snižava; uzroci su duboka anestezija, oštećenje mozga i dr.), anafilaktički šok (→ anafilaksija) i septični šok (→ sepsa). Uz znakove osnovnoga poremećaja, glavna su obilježja šoka: snižen krvni tlak, slab i ubrzan puls, smanjena količina mokraće, nemir, ubrzano i plitko disanje, hladna i vlažna koža. Tijekom razvoja šoka razlikuju se tri glavna stadija. U početnom (neprogresivnom ili kompenziranom) stadiju aktiviraju se različiti kompenzacijski mehanizmi (refleksna aktivacija simpatičkoga sustava, povećano izlučivanje adrenalina i noradrenalina, smanjeno izlučivanje vode i soli bubrezima, premještanje tekućine iz međustaničnih prostora u krvne kapilare, ubrzano zgrušavanje krvi), koji povećavaju djelotvornost srca, stežu krvne žile, povisuju krvni tlak i povećavaju volumen krvi, pa mogu i bez liječenja normalizirati protok krvi kroz tkiva. Ako se uzroci šoka ne uklone i ako se ne primijeni primjereno liječenje, šok može prijeći u progresivni stadij, u kojem su slabljenje srca i snižavanje tlaka sve izraženiji. Tekućina i bjelančevine neprekidno izlaze iz propusnih kapilara u tkiva, pa krv postaje gusta te se stvaraju mnogobrojni mali ugrušci. Zbog stvaranja mliječne kiseline i njezina oslobađanja iz stanica nastaje acidoza (→ acidobazična ravnoteža). Svi ti poremećaji uzrokuju propadanje stanica, posebice u jetri, plućima i srcu. Progresivni stadij može prijeći u ireverzibilni, u kojem je propadanje organa toliko uznapredovalo da se život bolesnika ne može spasiti. Liječenje šoka ovisi o uzroku, a osnovni su terapijski postupci zaustavljanje krvarenja, transfuzija krvi, plazme i dr. otopina, primjena lijekova kojih je učinak sličan učinku simpatičke stimulacije, liječenje kisikom, ublažavanje bolova.

2. Potresenost, zaprepaštenje izazvani kakvim događajem.

Citiranje:

šok. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/59773>.