žudnja (franc. désir), središnji pojam psihoanalitičke teorije J. Lacana. On tako prevodi i, referirajući se na Hegelov pojam žudnje (njem. Begierde), proširuje Freudov pojam želje (njem. Wunsch). Budući da se žudnja, prema njegovu mišljenju, u procesu tvorbe subjekta pojavljuje kada i nesvjesno, tj. pri prelasku iz imaginarne u simboličku fazu, ona je uvijek nesvjesna. Razlikuje se i od potrebe (franc. besoin) i od zahtjeva (franc. demande) jer, umjesto usmjerenosti k zadovoljenju, teži vlastitoj reprodukciji. Opisujući žudnju kao žudnju za žudnjom drugoga i žudnju za onim što čovjeku nije u biološkom smislu nužno, Lacan se nadovezuje na Kojèveovo tumačenje razlike između čovjeka i životinje iz njegovih predavanja o Hegelu.
