aula (lat. < grč. αὐλή: dvorište), prostrano i otvoreno dvorište ili predvorje u antičkim grčkim domovima, okruženo trijemovima, odakle vode ulazi u stambene prostorije. Kod Rimljana atrij. U rimsko carsko doba naziv za palaču, a već od ranoga srednjeg vijeka za dvor vladara (aula regia). U starokršćanskoj bazilici dio predvorja ispred središnjeg portala, a poslije prostor u uzdužnom brodu, određen za svjetovnjake. Naziv aula upotrebljava se također za sudnicu, dvoranu za prijame, veliko predvorje, a od XVI. st. za glavnu dvoranu u sveučilišnim zgradama, gdje se održavaju javni ispiti, svečanosti, promocije i sl. (Preko novogrčkog αὐλή [avli'] i turskog avlı riječ je kod nas posuđena kao avlija.)
