Erlander [æļa'ndər], Tage, švedski političar (Ransäter, 13. VI. 1901 – Huddinge kraj Stockholma, 21. VI. 1985). Na Sveučilištu u Lundu diplomirao je ekonomiju i političke znanosti 1928. Iste se godine pridružio Švedskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci i zaposlio u uredništvu Švedskoga leksikona (Svensk uppslagsbok), u kojem je ostao do 1938. Zastupnik u parlamentu 1932–73., u vladama Pera Albina Hanssona bio je državni tajnik u ministarstvu socijalnoga rada (1938–44), ministar bez portfelja (1944–45) i ministar obrazovanja i bogoštovlja (1945–46), a nakon Hanssonove smrti neočekivano ga je naslijedio na čelu stranke i vlade te je na oba položaja ostao do povlačenja 1969. Balansirajući između stranačkoga lijevoga krila i oporbe, pri čemu je 1951–57. vladao u koaliciji sa Savezom poljoprivrednika, unaprijedio je mirovinski sustav i radnička prava te uveo opći dječji doplatak i obvezno zdravstveno osiguranje, a 1960-ih potaknuo je masovnu stanogradnju. Time je, uz snažan gospodarski rast i nisku nezaposlenost, učvrstio tzv. švedski model države blagostanja, financiran sve višim porezima. Reforme je proveo i u obrazovanju, npr. uvođenjem devetogodišnje osnovne škole te osnivanjem novih sveučilišta. Zadržavši Švedsku izvan vojno-političkih saveza, jačao je obranu i do sredine 1960-ih podupirao istraživanje nuklearnog oružja, a zemlja je 1960. bila među osnivačima Europskoga udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA). Unatoč dobrim odnosima sa SAD-om, kritizirao je vojnu intervenciju u Vijetnamu te je njegova vlada 1969. kao prva među zapadnim državama priznala Sjeverni Vijetnam.