Festinger [fe'stiŋgəɹ], Leon, američki socijalni psiholog (New York, 8. V. 1919 – New York, 11. II. 1989). Psihologiju je završio 1939. na City College u New Yorku, a doktorirao 1942. na Sveučilištu Iowa kod Kurta Lewina. Radio je u Massachusetts Institute of Technology 1945–48., na sveučilištima Michigan u Ann Arboru 1948–51. i Minnesota u Minneapolisu 1951–55. te kao profesor na Sveučilištu Stanford 1955–68. i New School for Social Research u New Yorku 1968–89. Najpoznatiji je po teoriji kognitivne disonance koju je razvio prigodom istraživanja psihološke napetosti koju pojedinci doživljavaju kada su njihova vjerovanja i stajališta u neskladu s vlastitim ponašanjem, utvrdivši da se te napetosti pojedinac može riješiti promjenom stajališta i vjerovanja, a ne isključivo promjenom ponašanja, te da se čovjekovo socijalno ponašanje ne može objasniti tada prevladavajućim bihevioralnim pristupom (Teorija kognitivne disonance – A Theory of Cognitive Dissonance, 1957). Svojim je istraživanjima potaknuo razvoj specifičnih eksperimentalnih metoda primjerenih za područje socijalne psihologije. Bavio se i teorijom komunikacije, ponašanjem grupe i njezinim utjecajem na pojedinca te načinima postizanja grupnog jedinstva, a razvio je i teoriju socijalne usporedbe kojom je objasnio kako pojedinac, uspoređujući se s drugima, stvara sliku o sebi te vrednuje vlastite karakteristike i psihičke procese. Od 1964. istraživao je vidnu percepciju, a od 1979. usmjerio se na psihološke teme u okviru arheologije potaknuvši razvoj kulturne i evolucijske psihologije. Ostala važnija djela Konflikt, odluka i disonanca (Conflict, Decision, and Dissonance, 1964) i Ljudsko nasljeđe (The Human Legacy, 1983).
