Amalteja (grčki Ἀμάλϑεıα, Amáltheia: njegovateljica, od *ἀμαλϑής, negacija od *μάλϑος: koja (ne) zanemaruje; latinski Amalthea), u grčkoj mitologiji, koza čijim je mlijekom dojen Zeus dok se pred Kronom skrivao u kretskoj špilji. Prema drugoj je verziji bila nimfa koja je sa sestrama Adrastejom i Idom, bila Zeusova dojilja. Poslije je Zeus Amalteju, pošto je egidu napravljenu od njezine kože koristio u borbi protiv titana, u znak zahvalnosti pretvorio u zviježđe »nebeske koze« (→ kapela), a jedan njezin rog darovao Adrasteji i Idi. Tu mitsku predaju Ovidije povezuje s onom o rogu obilja: kada se kozi otrgnuo rog, nimfa ga je napunila svježim biljem i voćem te ga dala Zeusu, koji ga je vratio kozi. Ta je predaja u vezi i s mitom o Ahelojevoj i Heraklovoj borbi za Dejaniru u kojoj je Aheloj, umjesto roga koji mu je Heraklo otkinuo u boju, dobio Amaltejin rog. Astronomsku preobrazbu književno su prikazali Arat, Eratosten, Kalimah, Higin i Apolodor iz Atene. Kao simbol obilja i blagostanja Amalteja je pratiteljica božica Eirene, Geje i Tihe te boga Pluta. Dojenje Zeusa čest je likovni motiv na reljefima i antičkome novcu, a poslije je omiljen u slikarstvu i kiparstvu renesanse, baroka i klasicizma (npr. Giulio Romano, Andrija Medulić, Jacob Jordaens, Gian Lorenzo Bernini, Nicolas Poussin). Po Amalteji su nazvani Jupiterov satelit te planetoid (113 Amalthea).
