ambon (grčki ἄμβων: ono što se ističe; povišeni rub; pupak ili kvrga na štitu), u kršćanskoj arhitekturi, povišeno mjesto u starokršćanskoj bazilici s kojega su se za vrijeme liturgije čitali biblijski tekstovi (sjeverna strana služila je za čitanje evanđelja, a južna za čitanje poslanica i starozavjetnih tekstova) i držale propovijedi; u starokršćanskim bazilikama nalaze se na bočnim stranama, redovito u prostoru ispred svetišta. Ambon se sastoji od mramorne ili kamene ovalne, kvadratne ili višekutne ograde, s jedne strane otvorene, zatim postolja na kojem počiva i maloga stubišta kojim mu se prilazi (crkva sv. Klementa u Rimu, V. st.). Počevši od XI. st. ambon se razvija u propovjedaonicu. U pravoslavnoj crkvi amvon je zadržao prvotan oblik i nalazi se, kao povišeno mjesto, ispred ikonostasa.