Hoffman [hɔ:'fmən], Dustin, američki glumac (Los Angeles, 8. VIII. 1937). Sin filmskoga rekvizitera i jazz-pijanistice, glumu je učio u kazalištu Pasadena Playhouse te, pošto se 1958. preselio u New York, u Actors Studiju. Na televiziji je glumio od 1961., pozornost je privukao nastupima u izvanbroadwayskim kazalištima (nagrađivana uloga u drami Eh? Henryja Livingsa 1966), a međunarodno se proslavio ulogom neurotična mladića kojega zavede majka djevojke u koju je zaljubljen u filmu Diplomac (The Graduate, 1967) Mikea Nicholsa, ranom ostvarenju struje novoga Hollywooda u djelima koje je ostvario svoje najuspjelije interpretacije. Nizak i specifična nazalnoga glasa, glumački prilagodljiv, ugled je povećavao izazovnim karakternim ulogama često neuglednih, ranjivih, autsajderskih osoba, npr. bolećivog newyorškog skitnice u drami Ponoćni kauboj (Midnight Cowboy, 1969) Johna Schlesingera, bijelca koji je odrastao među američkim Indijancima u revizionističkom vesternu Mali veliki čovjek (Little Big Man, 1970) Arthura Penna, suzdržanih intelektualaca koji u krizi pokažu iznimnu odlučnost u trilerima (Psi od slame – Straw Dogs, Sam Peckinpah, 1971; Maratonac – Marathon Man, J. Schlesinger, 1976) te likova u sukobu sa zakonom (Leptir – Papillon, Franklin J. Schaffner, 1973). Uvjerljiv je i u društveno aktualnim biografskim ulogama, npr. komičara Lennyja Brucea u drami Lenny (1974) Boba Fossea i novinara Carla Bernsteina u trileru Svi predsjednikovi ljudi (All the President’s Men, 1976) Alana J. Pakule, kao i u tumačenju tipičnijih likova iz suvremenoga života, npr. muškarca usred brakorazvodne parnice u melodrami Kramer protiv Kramera (Kramer vs. Kramer, 1979., Oscar za glavnu ulogu) Roberta Bentona i nezaposlena glumca koji se pretvara da je žena u komediji Tootsie (1982) Sydneya Pollacka, u kojem je kreaciju ženskog lika u kojeg se prerušava ostvario manirističkim pečatom kakav je slijedio i pri kreacijama autista u drami Kišni čovjek (Rain Man, 1988., Oscar za glavnu ulogu) Barryja Levinsona te naslovnoga antagonista u pustolovnom filmu Kuka (Hook, 1991) Stevena Spielberga, a nagrađen je i za interpretaciju protagonista u TV adaptaciji drame Arthura Millera Smrt trgovačkog putnika (Death of a Salesman, 1985) Volkera Schlöndorffa, koju je prethodno glumio u kazalištu (1984). Na prijelazu XX. u XXI. st. učestalo je igrao u skupljim hollywoodskim produkcijama, i to uloge znanstvenika, odvjetnika i sličnih stručnjaka (Izvan kontrole – Outbreak, Wolfgang Petersen, 1995; Vrijeme osvete – Sleepers, B. Levinson, 1996; Odbjegla porota – Runaway Jury, Gary Fleder, 2003), iako je dojmljiviji kao manipulativni hollywoodski producent u političkoj satiri Predsjedničke laži (Wag the Dog, B. Levinson, 1997), a komičnim se ulogama vraćao i kasnije npr. Upoznajte Fockere (Meet the Fockers, Jay Roach, 2004., i nastavak 2010). Nastupio je u više od 60 filmova, a među onima posljednje faze karijere, kada varira uloge onemoćala patrijarha, istaknuo se kao egocentrični kipar u drami Priče o Meyerowitzima (The Meyerowitz Stories, Noah Baumbach, 2017).
