Ibn Saud

Ibn Saud (Abdul-Aziz bin Saud, arapski ‘Abd al-‘Azīz bin Sa‘ūd [abdulazi:'z bin sau:'d]), saudijski kralj (Rijad, 15. I. 1876 – Taif, 9. XI. 1953). Iz obitelji Saudida koja je vladala Nedždom dok ih suparnička obitelj Rašid nije prognala 1891. Poveo je, s vahabitskim pristašama, 1901. pohod na Rijad koji je osvojio 1902. te se proglasio emirom. Nastavio je potom postupno širiti vlast te je do 1914. zavladao većinom središnje Arabije, kao i istočnom obalom današnje Saudijske Arabije. Sklopivši 1915. sporazum s Britancima, 1920–1921. osvojio je ostatak Nedžda te se proglasio sultanom. Pošto je 1924–25. zauzeo i Hidžaz (uključujući muslimanske svete gradove Meku i Medinu), proglasio se 1926. kraljem Hidžaza a, proglasivši i Nedžd kraljevstvom, 1927. uspostavio je dvojnu monarhiju u personalnoj uniji stekavši i međunarodno priznanje. Oba je kraljevstva 1932. ujedinio u jedinstveno kraljevstvo Saudijsku Arabiju koja je nakon pobjede u ratu s Jemenom 1934. proširila svoj teritorij na jug i područje Asira. Iskorištavanje golemih naftonosnih područja otkrivenih 1930-ih ustupio je američkim kompanijama, a dobit je od kraja 1940-ih omogućila početak gospodarskog razvoja zemlje. Tijekom II. svjetskog rata Saudijska Arabija je potkraj 1941. prekinula diplomatske odnose s Njemačkom i Italijom, ali je formalno ostala neutralna do 1. III. 1945. kada je objavila rat Njemačkoj i Japanu, dočim je Ibn Saudov sastanak s američkim predsjednikom Franklinom D. Rooseveltom u veljači 1945. postavio temelje američko-saudijskog savezništva. Naslijedio ga je sin Saud.