Miranda [~ra'~], Francisco de (puno prezime Miranda y Rodríguez Espinoza), venezuelski revolucionar (Caracas, 28. III. 1750 – Cádiz, 14. VII. 1816). Rodom iz bogate kreolske obitelji. Od 1771. u španjolskoj vojnoj službi koju je napustio 1783., potom boravio u SAD-u te putovao Europom (1786. boravio i u Dubrovniku) do 1792., kada se kao general pridružio francuskoj revolucionarnoj vojsci. Optužen za veleizdaju, napustio je Francusku i otišao u London pa u SAD, postavši jedan od idejnih vođa pokreta za neovisnost čitave hispanske Amerike te je 1806. pokušao s dobrovoljcima i plaćenicima pomorskom invazijom srušiti španjolsku vlast u Venezueli nakon čega je ponovno otišao u Veliku Britaniju. Kada je 1810. u Venezueli došlo do protušpanjolskog ustanka, vratio se u zemlju, postao jedan od vođa ustanika koji su 1811. proglasili neovisnost Venezuele te je 1812. izabran za glavara novoproglašene republike i za zapovjednika revolucionarne vojske. Suočen sa španjolskim protunapadom, 1812. sklopio je sa Španjolcima primirje te je, pošto su ga napustili dotadašnji suradnici među kojima i Simón Bolívar, utamničen do smrti u Cádizu u Španjolskoj.
