struka(e):

orao, u religijama i mitovima mnogih naroda »kralj ptica«; čest simbol vrhovnoga božanstva, bilo kao bog gromovnik (Zeus, Jupiter), bog neba (u Feničana), bog sunca (u Azteka) ili općenito simbol božanstva (u Babilonaca). »Kraljevska ptica« znak je i kralja; nakon pobjede nad Perzijancima Aleksandar Veliki preuzeo je od njih kult orla. Pojava orla dobar je predznak (omen), nosi sreću i uspjeh; simbol je moći, snage i pobjede (orao rimskih legijâ, perzijske i egipatske vojske te francuskog Prvoga Carstva). U Starom zavjetu pojavljuje se dvojako: u popisu zabranjenih ili nečistih životinja i u simboličnom jeziku kao primjer brzine i mladenačke snage. U kršćanskoj simbolici i ikonografiji simbol je uskrsnuća, novoga života nakon krštenja i samoga Krista; također je oznaka ili atribut sv. Ivana Evanđelista. U širem smislu riječi ima značenje i pravednosti, srčanosti, vjere, razboritosti i velikodušnosti. Takve su vrline orlu pripisane zbog vjerovanja da sam obnavlja vlastito perje, a time i svoju mladost, te da polovicu ulovljenoga plijena uvijek prepušta drugim pticama. Orao je često likovno prikazivan u egipatskoj, asirskoj, perzijskoj i grčko-rimskoj umjetnosti, a u ranokršćanskoj i srednjovjekovnoj likovnoj umjetnosti čest je simboličko-dekorativni element. – Zbog svojeg izgleda i statusa orao je u heraldici jedan od najstarijih grbovnih likova. Kao gradski grb pojavljuje se već u Babiloniji (katkad s lavljom glavom). U europsku heraldiku ušao je u IX. st., nakon krunidbe Karla Velikoga za rimskoga cara. Dvoglavi heraldički orao javlja se već na hetitskim spomenicima, a nakon dva tisućljeća ponovno dolazi kao amblem muslimanskih vladarâ u Maloj Aziji u XI. st. Od njih su ga u doba križarskih ratova preuzeli Europljani pa je tako ušao u austrijski i ruski carski grb. U hrvatskoj heraldici zanimljiv je primjer grba Rijeke što ga je gradu dodijelio habsburški car Leopold I. 1659. godine. Kao simbol Habsburgovaca dvoglavi (simetrični) orao morao je biti sastavni dio grbova na područjima njihove vlasti, ali mu u riječkome grbu obje glave gledaju na istu stranu (nije simetričan), tj. ostavljaju dojam da je riječ o dva, a ne o jednom orlu.

Citiranje:

orao. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 24.2.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/45383>.