Bajza [bα'jzα], József, madžarski književnik (Szücsi, 31. I. 1804 – Budimpešta, 3. III. 1858). Podrijetlom iz evangeličke plemićke obitelji. Studirao filozofiju i pravo u Budimpešti i Bratislavi. Urednik najznačajnijih književnih časopisa svojega doba (Aurora, 1831–37; Atheneum, 1837–43). Bio prvi ravnatelj Nacionalnoga kazališta. Za revolucije 1848. uređivao Kossuthov list Hírlap (Vjesnik). Najvažniji je njegov rad na sustavnom uvođenju kritike u madžarsku književnost te dosljednom unošenju građanske vrijednosti u intelektualni život. Djela: Teorija epigrama (Az epigramma theoriája, 1828), O stvaranju romana (A románköltésről, 1831). Uz pjesme pisao povijesne studije i političku publicistiku.