Rysiewicz [rɨśe'v’ič], Zygmunt, poljski jezikoslovac i leksikograf (Krosno, 5. I. 1911 – Varšava, 14. IV. 1954). Studij filozofije te poljske filologije i slavistike (H. Gaertner) završio je na Sveučilištu Jana Kazimierza u Lavovu (doktoratom iz polonistike i općega jezikoslovlja). God. 1933–36. bio je asistent na polonistici i slavistici lavovskoga Sveučilišta, potom je radio u izdavaštvu i dr., 1945–48. djelovao je pri Katedri poredbenoga jezikoslovlja na Jagiellońskom sveučilištu u Krakovu, od 1949. profesor je indoeuropeistike, odnosno općega jezikoslovlja na Sveučilištu u Varšavi. Objavio je studije s područja polonistike i slavistike, poredbene gramatike, rasprave o akcentuaciji u staroindijskom. Glavna su mu djela Akcentuacija u staropruskom (L’accentazione dell’antico prussiano, 1939), Problem palatala u dardskim jezicima (Zagadnienie palatalnych w językach dardyjskich, 1956), Optativ u funkciji prošlog vremena u horezmijskom (Optativus w funkciji czasu preszłego w chorezmijskim, 1954), Analogija pasivne tvorbe u nekim indoeuropskim jezicima i u semitskom (Analogie de construction de passif dans quelques langues indoeuropéennes et en semitique, 1954).