struka(e): metrologija

sat (turski saat < arapski sāa‘) (znak h), iznimno dopuštena mjerna jedinica vremena, vrijednosti 3600 s. Upotrebljava se kao jedinica trajanja događaja i jedinica doba dana. U hrvatskom jeziku nema izvornoga naziva, pa posuđenice sat (orijentalnoga podrijetla) i ura (lat. hora, posredno njem. Uhr, tal. ora), istodobno znače i napravu za mjerenje vremena. Nastao je svojedobno u Mezopotamiji dijeljenjem obdanice na 12 dijelova, računajući od izlaska Sunca (tzv. babilonski ili astrolabski sat), pa je podne bilo u šest sati. Trajanje takva sata ovisilo je o dobu godine i geografskoj širini. Noć se za astronomske potrebe dijelila na različit broj dijelova, a za potrebe svakodnevnoga života obično na četiri straže. Tek se početkom novovjekovlja podjela na 12 dijelova proširila i na noć, pa se dan dijelio na 24 sata. Sati su se brojali od zalaska Sunca ili kraja sutona (tzv. talijanski sat), pa je podne bilo, ovisno o godišnjem dobu, između 15 i 17 sati. Takvo se brojanje gdjegdje zadržalo do XIX. st., kada se ustalilo današnje brojanje sati od ponoći, po kojem je podne u 12 sati. Od tada potječe današnja podjela satnoga brojčanika na 12 dijelova, brojanje sati od ponoći (»prije podneva«) i ponovno od podneva (»poslije podneva«), te dvojno brojanje popodnevnih sati (npr. 15 sati ili 3 sata poslije podneva). Za dulja se razdoblja upotrebljava prirodna jedinica vremena dan i sastavnice kalendara (tjedan, mjesec, godina), a manje su jedinice iznimno dopuštena minuta (sat = 60 min), sekunda i njezini decimalni dijelovi (desetinka, stotinka itd.).

Citiranje:

sat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 12.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/54678>.