sirene (prema mitol. sirenama) (Sirenia), red vodenih sisavaca iz nadreda kopitara (Ungulata), krupna, vretenasta i gola tijela duga oko 4 m, a teška oko 600 kg. Stražnji su im udovi posve zakržljali, a prednji, iako pretvoreni u peraje, u presjeku su okrugli i pokretni u ramenom i lakatnom zglobu te služe i za prihvaćanje (npr. kad ženka pridržava mladunče pri hranjenju). Na stražnjem kraju tijela sirene imaju lepezasto kožno proširenje koje djeluje kao horizontalna repna peraja. Kosti su im teške i velike gustoće. Ispod kože je debeo sloj masti. Iako jako nalikuju kitovima, sličnost je samo posljedica konvergencije zbog prilagođivanja sličnu načinu života u vodi. Sistematski sirene su srodne slonovima, što se vidi osobito u građi zuba i njihovoj izmjeni tijekom rasta, u prsnom položaju parnih mliječnih žlijezdâ i prehrani (biljožderi). U mužjaka nekih vrsta npr. lamantina, sjekutići su izrasli u kljove. Sirene se hrane vodenim biljem (algama i višim biljkama), a rijetko jedu uginulu ribu. Žive samotno ili u manjim skupinama. Nakon brjeđosti od 12 mjeseci ženka koti jedno mlado koje ostaje uz nju 3 do 5 godina. Zadržavaju se u obalnim vodama i rijekama tropskog i suptrop. pojasa. Redu sirena pripadaju dvije suvremene i jedna izumrla porodica. Porodici lamantina (Trichechidae) pripadaju 3 vrste. Predstavnik je karipski lamantin (Trichechus manatus) koji živi uz obale Antila i u Atlantskom oceanu, od Floride do Brazila. Porodica moronja (Dugongidae) obuhvaća samo jednu vrstu, moronj (Dugong dugon) iz Indijskoga oceana i s obala jugoist. Azije i Australije. Istrijebljenomu rodu morskih krava (Hydrodamalis) pripadala je sjeverna morska krava (Hydrodamalis gigas) iz Beringova mora i s obala Kamčatke. Tu je golemu životinju (dugu 10 m) otkrio 1741. pomorac Steller kod Beringova otoka, a bila je istrijebljena oko 1854. Prema IUCN-u sve se vrste sirena kategoriziraju kao ranjive. (→ iucn)
