struka(e): religija

Sizif (grč. Σίσυφος, Sísyphos), prema grčkome mitu, sin Eolov i Enaretin, osnivač i kralj Korinta. Glasovit zbog svojega lukavstva. Jednom je čak uspio baciti u okove i samoga Tanata (smrt). Zamjerio se Zeusu time što je odao neku njegovu tajnu. Za kaznu je u Podzemlju morao uzbrdo valjati težak kamen koji bi mu se uvijek skotrljao natrag čim bi ga dogurao do vrha. Odatle uzrečica: Sizifov posao, tj. neuspješan, jalov, uzaludan posao. Sizif je bio popularni lik narodnih priča, a njegova kazna – apsurd i frustracija ljudskih naprezanja – interpretirana je likovno (vaze, sarkofazi, Tizian), literarno i filozofski (A. Camus).

Citiranje:

Sizif. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 23.5.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/56293>.