Stjepan I., zagrebački biskup od 1215. do 1225. Prvi se put spominje u ispravi kaločkoga biskupa Bertolda iz 1215. kao izabrani (electus) zagrebački biskup. Iz iste isprave saznaje se da je Stjepan I. te godine darovao zagrebačkim kanonicima neke posjede (Sisak, Odra). Spominje se i u ispravi kralja Andrije II. Arpadovića iz 1217. kojom se Zagrebačkoj biskupiji potvrđuju stare povlastice. Ista isprava svjedoči da je tada u Zagrebu boravio kralj Andrija II. na putu u križarsku vojnu u Palestinu te je tom prigodom, u prisutnosti Stjepana I. i drugih biskupa i crkv. velikodostojnika, posvećena prva zagrebačka katedrala sv. Stjepana. Kada je 1222. izbio sukob između kralja Andrije II. i njegova sina i slavonskoga hercega Bele, Stjepan I. podržavao je Andriju, dok su kanonici Zagrebačkoga kaptola, na čelu s prepoštom Primogenitom, pristali uz hercega Belu. Posredovao je u pomirenju Andrije II. i Bele, što je rezultiralo Belinom darovnicom posjeda Psar kraj Zeline Zagrebačkoj biskupiji. Prilikom biskupova spora sa zagrebačkim kanonicima (1223) nastala je isprava pape Honorija III., koji je u svibnju 1222. tražio od Andrije da zaštiti biskupa Stjepana I. od napada zagrebačkih kanonika. Poznato je da je papa Honorije III. naredio istragu te zavađene stranke pozvao u Rim, ali krajnji ishod toga spora nije poznat. No budući da se Stjepan spominje u kralj. ispravama 1224–25., sigurno je da je sačuvao svoj biskupski položaj.
