struka(e): teorija književnosti

trop (grč. τρόπος: način, okret).

1. Jezična ili govorna, odn. u užem smislu govornička figura koja se definira kao promjena značenja pojedinačnih riječi. U trope se obično ubrajaju metafora, metonimija, sinegdoha i alegorija, ali i mnogobrojne druge retoričke figure (simbol, ironija, epitet, personifikacija, eufemizam i dr.). Klasični ih retoričari odvajaju od druge velike skupine figura, skhemata (lat. figurae), koje za razliku od tropa ne upošljavaju nikakvo preneseno značenje, a protežu se na veće sintaktičke cjeline od jedne riječi (figure dikcije, konstrukcije i misli). U novovjekovnoj retorici trop od zasebne skupine jezičnih ukrasa (ornatus) postaje podvrsta šire skupine figura, ali i zadobiva središnju ulogu u definiranju pojma figura i njihovoj klasifikaciji, određen ponajprije svojim otklanjanjem od uobičajene uporabe riječi (Pierre Fontanier).

2. Oblik srednjovjekovne duhovne pjesme koja nastaje ukrašavajućim proširenjem liturgijskoga teksta u dramatizaciji liturgije, te kao obogaćenje scenske radnje ima značajnu ulogu u osamostaljenju liturgijske drame.

Citiranje:

trop. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 21.5.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/62454>.