Turner [tə:'nə], Victor (Witter), britanski antropolog (Glasgow, 28. V. 1920 – Charlottesville, Virginia, SAD, 18. XII. 1983). Na Sveučilišnom koledžu u Londonu završio je 1949. socijalnu antropologiju, koju je doktorirao 1955. na Manchesterskom sveučilištu radom o društvenoj organizaciji plemena Ndembu u Zambiji, koje je terenski istraživao (1950–54). Predavao je na Sveučilištu Cornell u New Yorku (1964–68), Sveučilištu Chicago (1967–77) i Sveučilištu Virginia u Charlotesvilleu (1977–83). Smatra ga se jednim od najvažnijih predstavnika simboličke i interpretativne antropologije te procesualnog pristupa u političkoj antropologiji. U prvoj knjizi Raskol i kontinuitet u jednom afričkom društvu (Schism and Continuity in an African Society, 1957) razradio je pojam »društvene drame«, političkog obreda kojim se rješavaju periodični sukobi i krizne situacije. Društvene drame koncipirao je kao javne izvedbe koje upućuju na proturječja u društvenoj strukturi te slijede formulu četiri stadija: raskid, kriza, zadovoljština i reintegracija. U knjizi Šuma simbola: aspekti obreda naroda Ndembu (The Forest of Symbols: Aspects of Ndembu Ritual, 1967) proučavao je simbole kao temeljne sastavnice rituala kod Ndembua, naglašavajući njihovu višeznačnu narav i integriranost s društvenim procesima, strukturom i djelovanjem, a izučavanjem rituala bavio se i u studiji Ritualni proces: struktura i antistruktura (The Ritual Process: Structure and Anti-Structure, 1969), u kojoj je razradio koncepciju liminalne (prijelazne) faze obreda prijelaza Arnolda van Gennepa te uveo pojam communitasa koncipiravši ga kao ritualnu antistrukturu koja se javlja u odsutnosti strukture karakteristične za liminalnu fazu obreda prijelaza, a opisavši ga kao iskustvo transcendencije društvenih struktura (npr. statusa, klasne stratifikacije, normi) u kojem se među sudionicima uspostavlja odnos jednakosti te osjećaj zajedništva, bratstva i bivanja izvan strukturirana vremena. U knjizi Drame, polja i metafore: simboličko djelovanje u ljudskom društvu (Dramas, Fields, and Metaphors: Symbolic Action in Human Society, 1975) interkulturno je proučavao društvene drame, političko djelovanje, simbole, rituale i pojam communitasa, primijenivši ga u analizi religijskih iskustava poput hodočašća, kojima se detaljnije bavio u knjizi Slika i hodočašće u kršćanskoj kulturi (Image and Pilgrimage in Christian Culture, 1978), znatno pridonijevši religiologiji (napustivši Britansku komunističku stranku i marksizam, 1958. je prešao na katolicizam). U knjigama Od rituala do kazališta: ljudska ozbiljnost igre (From Ritual to Theatre: The Human Seriousness of Play, 1982) i Antropologija izvedbe (The Anthropology of Performance, 1988) bavio se temama kulturnih i kazališnih izvedbi, festivala, karnevala i spektakla. S Marcom J. Swartzom i Arthurom Tudenom uredio je utjecajni zbornik Politička antropologija (Political Anthropology, 1966) u kojem su izložili procesualni pristup antropološkog proučavanja politike. (→ politička antropologija).
