Benevento [~ve'~], grad i upravno središte istoimene pokrajine u središnjoj Kampaniji, južna Italija; 56 916 st. (2021). Leži u istoimenoj dolini na utoku rijeke Sabato u Calore, oko 70 km sjeveroistočno od Napulja. U povijesnoj gradskoj jezgri sačuvani su mnogobrojni spomenici iz rimskoga razdoblja: Trajanov slavoluk s početka II. st. (od 2024. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine kao dio rimske Via Appia), ostatci rimskoga kazališta, kameni most preko rijeke Sabato (II. st., obnovljen u XVIII. st.), a iz langobardskoga se doba uz nekropolu (VII–VIII. st.) ističe crkva Santa Sofia (VIII. st., barokizirana u XVIII. st., vraćena u izvorni oblik u XX. st.) kao vrijedan primjerak langobardskog graditeljstva u Italiji (na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine od 2011). Romanička katedrala (XII–XIII. st.), dvorac (XIV. st.) s kulom iz langobardskog razdoblja (danas sjedište pokrajinske uprave i muzej). Prehrambena industrija (konditorski proizvodi, tjestenina, liker Strega); proizvodnja poljoprivrednih strojeva; podrumarstvo.
Grad su u IV. st. pr. Kr. utemeljili Samnićani (Maleventum), a Rimljani su ga osvojili u Trećem samnitskom ratu početkom III. st. pr. Kr. te su ondje 268. pr. Kr. osnovali koloniju Beneventum koja je 86. pr. Kr. dobila status municipija. Nakon što su Langobardi osvojili Italiju postao je 571. sjedište jednog od njihovih vojvodstava u južnoj Italiji (beneventski vojvoda Ajon poginuo je 642. odbijajući napad Hrvata na Sipont). Vojvodstvo se, pošto su Franci pripojili langobardsku državu na sjeveru Italije, 787. osamostalilo kao Kneževina Benevento. Grad je bio središte te države koja je vrhunac doživjela u prvoj polovici IX. st., nakon čega joj se teritorij zbog ratova i dinastičkih borbi stalno smanjivao (podijeljena je 849), dok ju 1053. nisu osvojili Normani. Oni su potom grad s okolicom prepustili Papinskoj Državi, u sastavu koje je ostao do 1806. kada je Napoleon na papinskom posjedu obnovio kneževinu kao vazalnu državu Francuskoga Carstva s Charlesom Mauriceom de Talleyrand-Périgordom kao knezom. Od 1815. ponovno pod papom, 1860. postao je dio ujedinjene Italije.
