Didim (grčki Δίδυμος, Dídymos), grčki filolog (? Aleksandrija, oko 63. pr. Kr. – ?, oko 10). Autor golema opusa (prema Ateneju, napisao više od 3500 knjiga), zbog čega je dobio nadimke Χαλϰέντερος (Khalkénteros: s mjedenom utrobom) i Βιβλιολάϑας (Biblioláthas: koji je zaboravio /svoje/ knjige). Pripadnik aleksandrijske filološke škole, pisao je komentare s obiljem biografskih, geografskih, povijesnih i mitoloških podataka uz grčke pjesnike (Homer, Heziod, Pindar, Bakhilid i dr.), pisce tragedija (Eshil, Sofoklo, Euripid) i komedija (Aristofan, Kratin, Eupolid, Menandar), atičke govornike (početkom XX. st. pronađen je papirus s njegovim komentarom Demostenovih Filipika), sastavljao je rječnike (komedije, tragedije, manje poznatih i nejasnih riječi), zbirke poslovica i mitoloških priča, preglede povijesti književnosti i dr. Za književnu povijest važan je kao skupljač kritičkih djela starijih autora; djela su mu očuvana fragmentarno, uglavnom kod drugih pisaca.
