Bazilisk (latinski Flavius Basiliscus), istočnorimski car (? – Limnae, Kapadokija, nakon VIII. 476). Brat Verine, supruge istočnorimskog cara Lava I. Oko 464. postao je general u Trakiji, gdje je do 467–68. uspješno ratovao protiv Gota i Huna. Zbog careve nesklonosti prema utjecajnom generalu Asparu, ali i obiteljske veze s Verinom, imenovan je 468. zapovjednikom velikog i skupog pohoda protiv Vandala u Africi (više od 1100 brodova i oko 100 000 vojnika). Doživjevši katastrofalan poraz, Bazilisk je, iako smatran glavnim krivcem, život sačuvao zahvaljujući sestri. Nakon smrti Lava I. i njegova unuka Lava II. 474. postao je jedan od najistaknutijih vođa urote protiv cara Zenona te je, pošto je Zenon, svjestan svoje nepopularnosti zbog izaurijskog podrijetla, napustio Carigrad, Bazilisk početkom siječnja 475. uz potporu senata preuzeo prijestolje, uzeo naslov augusta i potaknuo masakr preostalih Izaurijaca u gradu. S ciljem obnove carske riznice nametnuo je visoke poreze, a želeći pridobiti naklonost istočnih pokrajina, u travnju 475. donio je edikt kojim je poništio odluke Kalcedonskog koncila, ponajprije osudu monofizitskih učenja. Iako je zbog otpora carigradskog patrijarha i naroda odluku ubrzo morao povući, nepovratno je izgubio popularnost. U novim okolnostima Zenon je, zadobivši potporu Verine i najvažnijih generala, u kolovozu 476. bez otpora ušao u prijestolnicu, a svrgnuti Bazilisk utamničen je te je ubrzo umro od izgladnjivanja.
