Ach [ax], Narziss, njemački psiholog (Ermershausen, Bavarska, 29. X. 1871 – München, 25. VII. 1946). Na Sveučilištu u Würzburgu diplomirao je filozofiju i medicinu (1895) te doktorirao kod Oswalda Külpea (1899). Isprva je radio kao istraživač u Heidelbergu i Strasbourgu (1895–1899), potom docent u Marburgu (1904–06), profesor u Berlinu (1906–07), Königsbergu (1907–22) te od 1922. do umirovljenja 1937., kada je izabran u zvanje profesor emeritus, u Göttingenu (gdje se habilitirao 1902). Istaknuti član würzburške škole, među prvima je provodio eksperimentalna istraživanja u području volje; uveo je pojam eksperimentalna introspekcija (kontrolirano korištenje introspekcije ili samoopažanja u eksperimentu), koji je dodatno razvio, te determinativne tendencije (nesvjesni utjecaji, poput tzv. kognitivnog seta, na procese i rezultat mišljenja), koji je smatrao nužnim uvjetom voljnoga ponašanja. Proučavajući međuodnose između naučenih asocijacija i ponašanja usmjerena cilju (tzv. očekivanog ishoda), otkrio je kako mentalni procesi mogu biti pod utjecajem očekivanog ishoda, koji nadjačava asocijativne veze. Bio je član njemačke akademije znanosti Leopoldine (od 1938). Glavna djela: O voljnom djelovanju i mišljenju (Über die Willenstätigkeit und das Denken, 1905), O volji (Über den Willen) i O voljnom djelovanju i temperamentu (Über den Willensakt und das Temperament), oba 1910.
