struka(e): |

aglutinacija (lat. agglutinatio: sljepljivanje).

1. Način tvorbe riječi i gramatičkih oblikâ s pomoću afiksâ (prefiksi, infiksi, sufiksi) koji se dodaju na korijen riječi, imaju određena gramatička značenja i nižu se prema zadanim pravilima, npr. u turskom oda-n-da-ki-ler-e: onima u tvojoj sobi. Iako se aglutinacija u većoj ili manjoj mjeri susreće u različitim jezicima (npr. u hrvatskom po-zlat-i-ti), naziv aglutinativni jezici rabi se samo za one koji se po takvu tipu morfologije bitno razlikuju od tzv. izolacijskih i fuzijskih jezika.

2. Biološka pojava skupljanja i sljepljivanja inače odvojenih stanica (bakterija, eritrocita), prouzročena reakcijom antigen-protutijelo. U kliničkoj primjeni aglutinacija služi za utvrđivanje krvnih grupa ili dijagnosticiranje tifusa, paratifusa i nekih drugih bolesti.

Citiranje:

aglutinacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 3.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/aglutinacija>.