akupunktura (lat. acus: igla + punctura: ubod), metoda drevne kineske pučke medicine gdje se liječenje izvodi ubadanjem igala u određene točke u koži. U kineskoj se filozofiji temelji na dinamičnom načelu uzajamne ovisnosti suprotnih sila u čovjeku i prirodi (Yin–Yang). Akupunkturne točke poredane su u 12 parnih, dva neparna i šest izvanrednih meridijana, a za ubadanje služe kovinske (zlatne, srebrene) igle duge od 25 do 125 mm. Nakon ubadanja nastaje Qi-fenomen (specifičan osjet bola). Igla se potom može podraživati pomicanjem, električnom strujom, zagrijavanjem, laserom i dr., ostaje neko vrijeme zabodena i zatim se naglo izvadi. Zapadna medicina prihvatila je akupunkturu kao metodu fizikalnog liječenja. Indikacije određuje Svjetska zdravstvena organizacija, a to su: bolni sindromi različita podrijetla, alergijske bolesti dišnih putova, grčevi u području probavnog sustava, kljenuti, noćno mokrenje. Akupunktura nema samo sugestivan učinak, ali joj se patofiziološki mehanizmi još istražuju.