Alberoni [~ro:'~], Giulio (Julio), španjolski državnik talijanskoga podrijetla (Fiorenzuola d’Arda kraj Piacenze, 31. V. 1664 – Rim, 16. VI. 1752). Kardinal od 1717. Zastupajući kneževinu Parmu na španjolskom dvoru uspio pripremiti 1714. ženidbu kralja Filipa V. i parmske princeze Elizabete Farnese. Kao kraljev prvi ministar (od 1715) nastojao podići Španjolsku na gospodarskom i vojno-političkom polju. Njegovi pokušaji vraćanja izgubljenih španjolskih posjeda u Italiji (Sicilija i Sardinija) i različite dinastičke spletke doveli su do rata Španjolske s europskim silama (Velikom Britanijom, Francuskom, Austrijom i Nizozemskom). Pošto je španjolska vojska poražena, a Alberonijeva politika doživjela neuspjeh, kralj ga je prognao (1719). Preselio se u Italiju.
