Aleksandrov [aľiksa'ndrəf], Pavel Sergejevič (Sergeevič), ruski matematičar (Bogorodsk, danas Noginsk, Moskovska oblast, 7. V. 1896 – Moskva, 16. XI. 1982). Diplomirao je 1917. i od 1921. radio na Moskovskom sveučilištu (profesor od 1929). Bavio se teorijom funkcija realne varijable, varijacijskim računom, matematičkom logikom, teorijom skupova i topologijom. Osnovao je rusku topološku školu. S Pavelom Samuilovičem Urisonom razvio je teoriju kompaktnih prostora (1923–24), utemeljio je modernu algebarsku topologiju i teoriju homologije (1925–29). Po njem su nazvane Aleksandrovljeva kompaktifikacija i Aleksandrovljeva topologija. Djela: Kombinatorna topologija (Kombinatornaja topologija, 1947), Uvod u teoriju skupova i opću topologiju (Vvedenie v teoriju množestv i obščuju topologiju, 1977), Opća teorija homologije (Obščaja teorija gomologij, 1979), Uvod u teoriju grupa (Vvedenie v teoriju grupp, 1980) i dr.
Bio je član Akademije znanosti u Göttingenu (od 1928), Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1947), Sovjetske, danas Ruske akademije znanosti (od 1953), njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1959).